Sveti pustinjak, Antun, razgovarao je jednoga dana s mladićima koji su poput njega izabrali pustinjački način života. Neki lovac, koji je slijedio svoj plijen, približi mu se s poštovanjem.

Kad je vidio kako se sveti pustinjak veselo smije s mladićima koji su ga okruživali, odmahnuo je glavom i negodovao oštrim riječima.

Antun pustinjak mu na to mirno odgovori:

“Stavi strijelu u luk i odapni je.”

Lovac ga posluša.

“Sada odapni još jednom, pa još jednom i zatim još jednom…”, nastavi sveti čovjek.

Lovac je prosvjedovao: “Budem li tako često napinjao luk, uništit ću ga!”

Antun Pustinjak ga pogleda i smiješeći se reče: “Isto se događa i u duhovnom životu. Božji put zahtijeva napor. Pretjeramo li u naprezanju, sve ćemo pokvariti. Pravo je, stoga, od vremena se do vremena prisjetiti da se i Bog odmarao sedmoga dana.”

Danas se sjeti luka. A na osobit se način prisjeti sedmoga dana.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “365 malih priča za dušu”. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.