Jedna legenda govori o tri čovjeka, koji su svaki nosili po dvije vreće. No, teret nisu svi osjećali jednako. Vreće su im, jedna sprijeda, a druga straga, visile obješene na drvenoj motki na ramenu.

Pitali su prvog čovjeka što nosi u vrećama. Odgovorio je: “Svi moji uspjesi, sva dobra djela mojih prijatelja, sve životne radosti su u vreći straga. Skriveni od pogleda, završeni, prekriveni lišćem, ne smetaju mi mnogo. U vreći sprijeda nosim sve loše i ružne stvari koje su mi se dogodile. Hodam, često zastanem, vadim ih, promatram, proučavam, razmišljam što bih mogao učiniti. Stalno sam s njima, i mislima i osjećajima. Neprestano radim na njima.” Taj se čovjek često zaustavljao, gledao unatrag, mučio se nad sobom i napredovao malo i vrlo sporo.

I drugog su čovjeka pitali isto. Rekao je: “U vreći sprijeda nosim svoja dobra djela, spoznaje o vrlinama. Često ih gledam, vadim i pokazujem drugima. Vreća na leđima sadrži moje greške i slabosti. Nosim ih sa sobom kud god krenem, jer su moje i ne mogu ih tek tako odbaciti. Usporavaju me, ponekad su vrlo teške.”

Treći čovjek je odgovorio: “Na prednjoj vreći napisao sam riječ ‘dobrota’. Prepuna je pozitivnih misli, dobrih ljudskih djela, svih dobrih stvari koje sam imao i učinio u životu, misli o mojoj snazi. Ta mi vreća nije teška. Naprotiv, poput brodskih jedara, pomaže mi u kretanju naprijed. A vreća na leđima ima natpis ‘loša sjećanja’ i prazna je, jer sam joj odrezao dno. O svemu što mi se loše dogodilo, o lošim mislima koje ponekad imam o sebi, o zlu koje čujem od drugih, malo razmislim i bacim ih u tu vreću. Kroz rupu to ode zauvijek. Ja sam slobodan. Nemam tereta koji bi me usporavao u hodu.”

Kakva su vaša jedra?

Nepoznati autor