PRIČA KAD STVARI NE IDU ONAKO KAKO ZAMIŠLJAMO Paganinijeva jedna žica U nekim intenzivnijim trenucima života, kad stvari baš i ne idu onako kako zamišljamo, planiramo i priželjkujemo, ili ne idu željenom brzinom, treba se sjetiti priče o Niccolu Paganiniju. Taj je violinski virtuoz oduševljavao publiku svojim maestralnim umijećem, ali i fantastičnim duhom te sjajnim improvizacijama. Foto: Shutterstock.com Na jednom koncertu, kaže priča, pred punom dvoranom, izvodio je jedno prilično teško djelo. Okružen cijelim orkestrom, uživao je u vlastitoj izvedbi kad mu je u pretposljednjoj skladbi koncerta pukla struna na violini. Na licu mu se pojavilo iznenađenje i iako vidno ljut, nastavio je izvedbu bez prestanka, sjajno improvizirajući. Za nekoliko trenutaka pukla je i druga struna. Nedugo nakon nje i treća. Sada su tri strune visjele s majstorove violine dok je on i dalje nezaustavljivo privodio izvedbu kraju, svirajući samo na jednoj, jedinoj žici. Po završetku je publika skočila na noge, dajući ovacije sjajnom umjetniku, još žešće plješćući njegovoj hladnokrvnosti, snalažljivosti i improvizaciji te dovršenoj izvedbi u uvjetima kada to gotovo nije bilo moguće. Nakon što su se ovacije stišale, Paganini je zamolio publiku da sjedne i iako su svi znali da ne mogu očekivati bis, poslušno su se vratiti u svoja sjedala. Paganini je podigao violinu tako da ju cijela publika može vidjeti, klimnuo glavom dirigentu i uz mig publici započeo svirku uz povik: “Paganini i jedna žica!” Na svom je jednožičnom stradivariju odsvirao završnu skladbu koncerta dok je publika u čudu promatrala kako se pred njihovim očima nemoguće u zanosu duha pretvara u moguće. Prisjećajući se ove priče, shvatimo da naši životi, ma koliko ispunjeni problemima, brigama, razočaranjima i svim ostalim ‘ugodnim’ popratnim pojavama ne moraju to biti. Provodimo većinu vremena koncentrirajući se i brinući se za žice koje su popucale. Žice koje ne možemo istog trenutka popraviti i promijeniti. A zaboravljamo da uvijek postoji barem jedna žica koja je još ispravna. Uvijek postoji bar jedna ispravna žica koje se vrijedi prihvatiti, s kojom vrijedi improvizirati. Jer i jedna žica je dovoljna za stvaranje predivne glazbe života. Stoga, mislite li da vam je teško, uhvatite se za onu jednu čitavu žicu u sebi i skladajte svoju melodiju koja će vas uzdići do neslućenih visina. Autor nepoznat Podijeli:
PIŠE JOHN M. GRONDELSKI Američki teolog: Misa za očuvanje stvorenoga izazvala je kontradiktorne reakcije, iznijet ću svoje mišljenje
PISMO DJECI I MLADIMA Don Tomo napisao je pismo djeci i mladima koji su bili na Thompsonu, poruka je oduševila sve
ŠIBENSKI BISKUP U MIRU Pročitajte dirljivu molitvu mons. Ivasa na Hipodromu: ‘Maranatha, dođi, Gospodine…’
DUHOVNO, DIRLJIVO, DUHOVITO Među ovih pet preporuka za ljetno čitanje svatko si može pronaći nešto za sebe
NOVI KATOLIČKI VAL (1) ZANAS: ‘Volimo svećenike koji idu direktno u glavu, želimo da takve budu i naše pjesme’