Kad je umro neki čovjek, htjedoše iskušati mudra starca.

“Znaš li nam reći kamo će on sada poći – u raj ili u pakao?” upitaše ga.

“Donesite mi njegove cipele pa ću vam znati odgovoriti “, reče im.

Donesoše mu cipele. Starac ih pažljivo promotri. Bijahu vrlo blatne.

“Ovaj će čovjek poći u raj”, reče im.

“Po čemu to znaš?” upitaše ga.

“Oni koji hodaju po prostranim i ravnim putovima ne mogu uprljati svoje cipele. Oni, pak, koji hode uskim i strmim putovima, nužno će ih uprljati. A poznato vam je koji od tih putova vodi u raj. Nadalje, ni oni koji ne priskaču braći u nevolji, ne dolaze u priliku uprljati svoje cipele. Naprotiv, oni koji su zbog drugih spremni mnogo pretrpjeti, morat će poći mnogim blatnim putovima. I, naposljetku, Gospodin, u kojemu svi živimo, prošao je našim putovima i upoznao naš hod. Dođe li mu tko u čistim cipelama, znat će da ga želi obmanuti. A, kažem vam, manji je grijeh uprljati se nego svoju prljavštinu nastojati sakriti pred Gospodinom.”

Stjepan Lice | Bitno.net