U Svetome pismu stalno se govori o Božjoj ljubavi prema nama. Bog nam je iskazuje na bezbroj načina uvjeravajući nas: “Može li majka zaboraviti svoje dojenče, ne imati sućuti za čedo utrobe svoje? Pa kad bi koja i zaboravila, tebe ja zaboraviti neću. Gle, u dlanove sam te svoje urezao… svagda su mi pred očima.”

Prvo čitanje svete mise iz knjige je proroka Hošee. Tekst pokazuje dirljivu pobjedu Božje ljubavi nad nevjernošću i lažnim obraćenjima njegova naroda. Izrael na kraju priznaje da ga ne će spasiti ljudski savezi ni idoli rukom izrađeni, niti isprazne žrtve, nego ljubav koja se izražava kroz vjernost Savezu. Odatle se naslućuje beskrajna sreća. I samo obraćenje plod je Božje ljubavi, jer sve nastaje od njega, koji nas velikodušno ljubi.

“Iscijelit ću ih od njihova otpada” – čitamo – “od svega ću ih srca ljubiti; jer gnjev se moj odvratio od njih. Bit ću kao rosa Izraelu; kao ljiljan on će cvasti, pustit će korijen poput jablana, nadaleko pružat ću izdanke. Ljepota će mu biti kao u masline, miris poput libanonskog. Opet će u mojoj sjeni boraviti, uzgajat će svoju pšenicu, vinograde gajiti što će steći ime vina helbonskog.”

Nemoguće je i zamisliti koliko nas Bog ljubi. Da bi nas spasio – kad smo bili izgubljeni – poslao je svojeg Jedinorođenca, koji nas je, dajući vlastiti život, izbavio iz stanja u koje smo zapali: “Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni.” Ta ista ljubav potiče ga da nam se neprestano daruje, prebivajući u našoj duši u milosti: “Ako me tko ljubi, čuvat će moju riječ pa će i Otac moj ljubiti njega i k njemu ćemo doći i kod njega se nastaniti.” Obraća nam se u dubini našega srca, u ovim trenutcima molitve i u svakome trenutku dana.

“Služit ću ti, jer ‘došao sam služiti a ne biti služen’ (Mt 20,28). Ja sam prijatelj, član i glava obitelji, brat i sestra, majka; ja sam sve, a sve što želim je iskreno prijateljstvo s tobom. Zbog tebe sam postao siromah, proseći za tebe; za tebe sam razapet, pokopan; na nebu te zagovaram kod Boga Oca, a na zemlji sam njegov poslanik tebi. Ti si mi sve, brat i subaštinik, prijatelj i član obitelji. Što još želiš?” Što još možemo tražiti? Kad promatramo Gospodina u svakom prizoru križnoga puta, ove nam riječi dolaze iz srca: “Znati da me toliko ljubiš, moj Bože – i ne poludjeti?”7

Ova meditacija kratki je izvadak iz dnevnih meditacija koje se cjelovite nalaze u knjizi Francisca Carvajala: Razgovarati s Bogom. Svezak II. (Korizma i Veliki tjedan). Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.