Crtačica stripova Holly Todd se u nedavnome tekstu za Los Angeles Times zapitala: „Što ako je pobačaj samoobrana?” Todd je ustvrdila: „U Sjedinjenim Američkim Državama trudne osobe umiru od uzroka vezanih za trudnoću u većemu postotku nego što policajaca pogine na dužnosti.” Tekst se ovako nastavlja:

„Protivnici pobačaja tvrde da embrij treba imati sva prava rođenoga ljudskoga bića. Čak i ako prihvatite taj argument, uzevši u obzir smrtonosne rizike, zar trudna osoba nema pravo na samoobranu protiv nekoga tko prijeti njihovoj sigurnosti? Američka kultura već dugo prihvaća samoobranu kao valjan razlog za korištenje smrtonosne sile. Zamislite da se osobu koja traži pobačaj tretira kao policajca koji je nekoga ubio.”

Todd zamišlja policijskoga službenika koji ubije osobu i kaže: „Bojao sam se za svoju sigurnost.” Ljudi policajcu kažu: „U redu je. Učinio si što si morao učiniti. Samo si se branio. Tvoj je život važan.”

Da, svaki je život važan. No upravo zato je ubijanje u samoobrani opravdano jedino u strogo definiranim okolnostima. Ubijanje u samoobrani mora biti posljednje pribježište protiv nasilnoga agresora.

Iako je istina da policajci svake godine ginu na dužnosti, nije istina da je svako ubojstvo od strane policije opravdano kao samoobrana. U mnogim je slučajevima posve pogrešno reći: „U redu je. Učinio si što si morao učiniti. Samo si se branio.”

I doista, svako ubojstvo od strane policijskoga službenika mora se pažljivo istražiti kako bi se utvrdilo je li ubijanje bilo stvarno opravdano zbog stvarne prijetnje i kao posljednje pribježište. Apsolutno je grozno što neki policajci ginu na dužnosti, ali ta užasna stvarnost ne znači da možemo pretpostaviti da je svako ubojstvo od strane policijskoga službenika opravdano kao samoobrana.

Ljudska bića na početku svojega života posve su slobodna od zlih namjera da nanesu štetu.

Slično tome, apsolutno je užasno kada neke žene umru od komplikacija vezanih za trudnoću. No ta užasna stvarnost ne znači da možemo pretpostaviti da je svaki pobačaj opravdan kao samoobrana radi spašavanja ženina života. Zapravo, za život pogubne komplikacije vezane za trudnoću ekstremno su rijetke. U svojemu izvrsnome ogledu „Pobijanje koncepta pobačaja kao samoobrane” (Refuting ‘Abortion as Self-Defense’) autorica Rachel Crawford piše: „U Sjedinjenim je Američkim Državama u 2016. godini trudna žena imala 0,017 % mogućnosti da će umrijeti od komplikacije vezane uz trudnoću.” Budući da medicina napreduje, možemo se nadati da će takvi slučajevi postati još rjeđima.

No u tim ekstremno rijetkim slučajevima kada je majčin život ugrožen, svi zagovornici prava nerođenih na život prihvaćaju da je neizravni pobačaj – termin koji se u katoličkoj teologiji koristi za medicinski postupak s namjerom blagotvornoga medicinskoga učinka, ali također za posljedicu ima i smrt fetusa kao predviđen, ali nenamjeran sekundarni učinak – kako bi se spasio život majke – moralno opravdan. (Treba spomenuti da ovakvo postupanje nije moralno obavezno. Majka može izabrati da riskira vlastiti život u nadi da se spasi dijete, kao u slučaju svete Gianne Molle.) Na primjer, ako trudna žena ima rak maternice koji joj ugrožava život, opravdano je odstraniti maternicu s rakom, čak i ako je dodatna posljedica smrt nerođenoga ljudskoga bića. U tome slučaju, nerođeno ljudsko biće nije namjerno ubijeno – to nije bilo ni sredstvo, niti cilj. Predviđena dodatna posljedica smrti nerođenoga djeteta prihvaća se i opravdava kako bi se spasio život majke. No takvi su slučajevi na sreću veoma, veoma rijetki. Moderna tehnologija uistinu takve slučajeve čini sve rjeđima. Svi zagovornici prava nerođenih na život prihvaćaju da je medicinski postupak kojemu je posljedica predviđena, ali nenamjerna smrt nerođenoga djeteta opravdan kako bi se spasio život majke.

Slične su distinkcije prisutne i u pravu. Odvjetnica Mary E. Harned i liječnica Ingrid Skop, FACOG (članica Američkoga udruženja porodničara i ginekologa, Fellow of the American College of Obstetricians and Gynecologists, op. prev.) istaknule su to u svojemu eseju „Zakoni za zaštitu nerođenih štite i majku i dijete: Životi trudnih žena zaštićeni su u svim saveznim državama.” (Pro-Life Laws Protect Mom and Baby: Pregnant Women’s Lives are Protected in All States.) Svi zakoni za zaštitu nerođenih u Sjedinjenim Američkim Državama dopuštaju takve, neizravne pobačaje kako bi se spasio život majke.

Česta je pretpostavka da žena smije upotrijebiti smrtonosno nasilje ne samo kako bi spasila svoj život, nego i kako bi zaustavila silovatelja da intimno postupa s njezinim tijelom bez njezina pristanka. Tako neki zagovornici prava na pobačaj smatraju da je ljudsko biće u stadiju fetusa invazivna prijetnja, koja opravdava smrtonosnu samoobranu pobačajem.

No razlike između nasilnoga silovatelja i jednoga nerođenoga ljudskoga bića brojne su i očite. Čak i zagovornik pobačaja poput Jeffa McMahana priznaje:

„U paradigmatskome slučaju samoobrambenoga djelovanja, pojedinac koji predstavlja početnu prijetnju (1) predstavlja prijetnju svojim djelovanjem u sadašnjosti, (2) namjerava realizirati prijetnju koju predstavlja, (3) djeluje na moralno neopravdan način, i budući da je (4) moralno odgovoran čimbenik, i da (5) nema isprike koja bi ga oslobađala krivnje, (6) može ga se moralno  okrivljavati zbog predstavljanja prijetnje. Suprotno tome, fetus se ne može karakterizirati ni na jedan od ovih načina. Fetus nema namjera, ne djeluje, i uistinu nije čimbenik. Nije moralno odgovoran za prijetnju koju predstavlja, i prema tome, ne može ga se okrivljavati.”

Za razliku od odrasloga silovatelja, ljudska bića na početku života posve su slobodna od zlih namjera da nanesu štetu.

Uistinu, nerođeno dijete paradigmatski je slučaj nevinoga ljudskoga bića, a ljudsko biće prije rođenja još je više ranjivo, bespomoćno i bez obrane nego novorođenče. Novorođenčad barem mogu plakati i vrištati, čime mogu dozvati druge ljude da ih obrane. Dakle, upotreba nasilja protiv odrasloga silovatelja veoma je različita od pobačaja nevinoga ljudskoga bića prije rođenja.

Izvor: Word on Fire | Prijevod: Ana Naletilić

Članak je preveden i objavljen uz dopuštenje nositelja prava. Sva prava pridržana.