Sinodu o sinodalnosti papa Franjo pokrenuo je u listopadu 2021. godine. Ona je višegodišnji proces na svjetskoj razini u kojemu su katolici zamoljeni da svojim lokalnim biskupijama dostave povratne informacije o pitanju: “Koje nas korake Duh poziva poduzeti kako bismo rasli u našem ‘zajedničkom hodu?'”

Kako piše Catholic News Agency, obuhvatni sinodalni proces univerzalne Crkve već je prošao kroz biskupijske, nacionalne i kontinentalne faze. Njegov vrhunac ostvaruje se u dva zasjedanja u Vatikanu. Prvo je započelo u srijedu 4. listopada te će trajati do 28. listopada dok će se drugo održati u listopadu 2024. godine. Cilj zasjedanja jest iznjedriti neobvezujuće savjete papi Franji u sklopu široke teme “Za sinodalnu Crkvu: zajedništvo, sudjelovanje i poslanje”.

Što znači sinodalnost?

Međunarodno teološko povjerenstvo Kongregacije za nauk vjere 2018. definiralo je sinodalnost kao “djelovanje Duha u zajedništvu s Kristovim Tijelom te u misionarskom hodu naroda Božjeg.”

Pripremni dokument za Sinodu o sinodalnosti 2021. godine isti je pojam opisao kao “oblik, način života i ustrojstvo Crkve” te kao “proces slušanja, dijaloga i zajedničkoga razlučivanja, u kojima svi zajedno i svatko pojedino mogu sudjelovati i dati svoj doprinos”.

U pripremnom dokumentu također se ističe: “Hodeći zajedno i razmišljajući o prijeđenom putu, Crkva će moći iz onoga kroz što prolazi učiti koji su to procesi koji joj mogu pomoći živjeti zajedništvo, ostvariti sudjelovanje, otvoriti se poslanju.”

Papa Franjo u nedavnom je odgovoru na dubije petorice kardinala ustvrdio kako je “sinodalnost, kao stil i dinamizam, suštinska dimenzija života Crkve”. Jednom drugom prilikom je, pak, otkrio kako Sinodu o sinodalnosti vidi kao “putovanje u skladu s Duhom, a ne parlament za traženje prava i potreba u skladu s agendom svijeta, niti prigodu za okretanje kako vjetar puše, već priliku za bivanje poslušnima dahu Duha Svetoga.”

Na koja će pitanja Sinoda ponuditi odgovore?

Tri su prioritetna pitanja za nadolazeću sinodsku sjednicu. Polazišni dokument sinode, Instrumentum laboris za prvu sesiju definira ih ovako:

  1. Zajedništvo koje se širi. Kako možemo potpunije biti znak i oruđe jedinstva s Bogom i jedinstva cijeloga ljudskoga roda?
  2. Suodgovorni u poslanju. Kako dijeliti darove i zadaće u službi evanđelja?
  3. Sudjelovanje, zadaće, odgovornosti i autoritet. Koji to procesi, strukture i institucije postoje u misionarskoj sinodalnoj Crkvi?

Isti dokument ističe kako je “glavni cilj” prve sesije univerzalne faze Sinode, koja je danas počela u Vatikanu, “zacrtati putove dubljega proučavanja koje će se provesti u sinodalnom stilu, naznačujući subjekte koje će se uključiti i načine kojima će se osigurati da taj proces bude plodan, tako da se omogući dovršetak razlučivanja u drugoj sesiji u listopadu 2024. godine”.

Na toj, drugoj sesiji, izradit će se “konkretni prijedlozi kako rasti kao sinodalna Crkva” koji će potom biti predstavljeni Svetom Ocu.

Koje će teme Sinoda otvoriti?

Instrumentum laboris, prema kojemu će se raspravljati na listopadskoj sinodalnoj sjednici, između ostalog otvara mnoga kontroverzna pitanja, poput đakonisa, svećeničkog celibata ili komunikacije prema osobama koje se identificiraju kao LGBTQ+.

Dokument također izražava želju pojedinih vjernika za novim institucionalnim tijelima koja bi omogućila veće sudjelovanje “Božjeg naroda” u donošenju odluka. Jedno od predloženih pitanja za razlučivanje glasi i što Katolička Crkva može naučiti od drugih vjerskih zajednica.

Kako se Sinoda provodi?

Sinoda je sastanak biskupa okupljenih kako bi raspravljali o temi od teološkog ili pastoralnog značaja u svrhu pripreme savjetodavnog, ali neobvezujućeg dokumenta za papu.

Sinoda o sinodalnosti prva je sinoda koja će uključivati izaslanike s pravom glasa koji nisu biskupi. Gotovo trećinu od 364 delegata s pravom glasa birao je izravno Papa, uključujući laike, svećenike, posvećene žene i đakone. Pedeset i četiri člana s pravom glasa su žene.

Hrvatska i Bosna i Hercegovina zajedno će imati tri predstavnika. To su đakovačko-osječki pomoćni biskup Ivan Ćurić, zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša (kojeg je Papa izravno izabrao) te banjolučki pomoćni biskup Marko Semren.

Generalno tajništvo Biskupske sinode izvijestilo je da je početna faza biskupijskog slušanja završena uz sudjelovanje 112 od 114 svjetskih katoličkih biskupskih konferencija.

Sinodalnost i Crkva u Hrvatskoj

Premda su sve biskupije u Hrvatskoj, na ovaj ili onaj način, morale proći kroz dijecezansku fazu Sinode o sinodalnosti, ona nije izazvala veliko zanimanje domaće crkvene javnosti.

Dijelom se to može pripisati neshvaćanju koja je zapravo glavna tema te razlog sazivanja XVI. opće redovne skupštine Biskupske sinode, a dio odgovornosti leži i na inertnosti Crkve u Hrvatskoj.

Na primjer, službena podaci za Sinodu o sinodalnosti na hrvatskom jeziku, objavljeni na mrežnim stranicama Hrvatske biskupske konferencije, neažurirani su.

Tako se na više mjesta kao godina završetka procesa navodi 2023. premda je papa Franjo još u listopadu prošle godine najavio da će se proces produžiti i na 2024. (što, uostalom, navodi i službeni prijevod dokumenta Instrumentum laboris na hrvatski jezik).

Inertnost se može vidjeti i na primjerima pojedinih biskupija. Ako na službenim stranicama Splitsko-makarske nadbiskupije u tražilicu utipkate pojmove “sinoda” ili “sinodalni hod”, nećete dobiti nijedan rezultat. To ne znači da proces nije proveden, ali jasno govori o nedostatku interesa za isti.

Na većini drugih biskupijskih mrežnih stranica moguće je pronaći različite vijesti o provedbi dijecezanske faze sinodskog procesa no tek manji dio njih objavio je ključne dokumente poput pripremnog dokumenta i Instrumentum laboris.

Što se tiče konkretnih rezultata dijecezanske faze, u Hrvatskoj su tek dvije biskupije, koliko je nama poznato, javno objavile sažetke sinodalnih savjetovanja. Radi se o Riječkoj nadbiskupiji (čiju sintezu možete pronaći OVDJE) te Hvarskoj biskupiji (sažetak pronađite OVDJE). Premda se u oba dokumenta mogu pronaći zanimljiva promišljanja i zaključci, njihovo objavljivanje većinom je prošlo ispod radara. Zanimljivo je i da se u sintezi Riječke nadbiskupije ističe kako “velika većina, kako svećenika, redovnika, redovnica tako i vjernika laika nije pokazala interes” za sinodska događanja.

Nuncij Lingua: Sinodalni hod ovisi o tome koliko se u njega vjeruje

Bitno.net svojevremeno je o problemu sinodalnog hoda, tj. njegovom “odrađivanju” u Hrvatskoj pitao i Apostolskog nuncija u RH mons. Giorgia Linguu.

Vatikanski veleposlanik tada je poručio kako sinodalni proces “uvelike ovisi o tome koliko se u njega vjeruje i o tome kako ga se živi”, opisavši pritom vlastito iskustvo iz Nuncijature:

“Priznajem da sam bio pomalo sumnjičav kada smo iz Državnog tajništva dobili pismo s nizom pitanja na koje je trebalo odgovoriti: kakav doprinos sinodalnom procesu, koji je započeo u cijelom svijetu, možemo dati mi u malenoj Nuncijaturi u Zagrebu? No onda sam vidio da je prvi pozitivan rezultat bio među nama. Bilo je to prvi put da smo svi sjedili za istim stolom, od nuncija do časne sestre, od tajnika do vozača, od kuharice do prevoditeljice kako bi razgovarali o važnim temama, o našim životima, o našim odnosima. U početku je bilo malo napetosti: kako ćemo to? Što ja mogu reći pred nuncijem? Uobičajene zadrške koje se pojavljuju kada se osobe ne poznaju dobro. Na kraju smo, barem sam takav dojam stekao, svi bili zadovoljni. Bilo je čak i ‘hrabrih’ razmjena mišljenja, netko je iznio svoje poteškoće te mi se čini da su se poboljšali odnosi među nama. Bolje smo se upoznali. Ukratko, vjerujem da se prvi plod sinode događa u bazi. Ako se ozbiljno shvati onda postaje prilika da obnovimo odnose, da počnemo međusobno razgovarati, ispravljati jedni druge bez vrijeđanja, što se nažalost tako često događa u anonimnosti interneta, ali sve u ljubavi kao što se mora događati svaki put kada se kršćani sastanu. Tada se također javljaju i prijedlozi i, ako treba štogod ispraviti, ispravlja se.”

“‘Sinoda o sinodalnosti’ po mojem nas mišljenju mora potaknuti na razmišljanje o metodama rada koje je potrebno koristiti za svaku raspravu unutar Crkve. Kada imate metodu, tada sve teme možete produbiti u ljubavi. Ako ljubav nije osnova svega, nema smisla raspravljati ni proučavati jer: „ako tko misli da što zna, još ne zna kako treba znati“ (1 Kor 8,2)! Sveti je Pavao govorio kršćanima u Poslanici Kološanima: “Zaodjenite se, dakle, kao izabranici Božji, sveti i ljubljeni u milosrdno srce, dobrostivost, poniznost, blagost, strpljivost; te podnosite jedni druge praštajući ako tko ima protiv koga kakvu pritužbu! Kao što je Gospodin vama oprostio, tako i vi! A povrh svega neka bude ljubav! To je sveza savršenstva” (Kol 3,12-14). Ako sinodalni hod potakne ovakav način života, učinio bi dovoljno, naše bi se zajednice odmah obnovile”, zaključio je mons. Lingua tom prilikom.