Pavao VI. (Giovanni Battista Montini) rođen je 1897. Umro je u papinskoj rezidenciji u Castelgandolfu 6. kolovoza 1978. Papinsku je službu vršio 15 godina. Za proglašenje svetim Pavla VI. bilo je presudno čudo koje se po njegovu zagovoru dogodilo 2014. kada je nerođeno dijete na neobjašnjiv način ozdravilo u utrobi majke.

Njegovo najznačajnije postignuće vjerojatno je enciklika Humanae Vitae, u kojoj je predvidio utjecaj koji će kontracepcija imati na društvo, jasno izrazivši negativan stav Crkve o njezinoj uporabi.

Još jedno njegovo značajno djelo je apostolska egzaltacija Evangelii Nuntiandi, koja se bavi važnošću evangelizacije. Papa Franjo taj je dokument nazvao „najvećim pastoralnim dokumentom do danas napisanim“.

Nunzio Sulprizio

Nunzio je bio laik koji je umro sa samo 19 godina. Iako je njegov život bio vrlo kratak, bio je ispunjen patnjom praćenom dubokom vjerom.

Nunzijevi roditelji umrli su kada je bio još dječak, te je skrb za njega preuzeo ujak koji ga je zlostavljao i iskorištavao. Mladić je snagu nalazio u Isusu, čak i nakon što je dobio gangrenu na nozi, što mu je uzrokovalo velike patnje. Tijekom tog vremena živio je u bolnici u Napulju gdje je pomagao drugim pacijentima i čvrsto se držao svoje vjere.

Nunzija je 1963. beatificirao papa Pavao VI., koji je pri tome rekao da nas život ovog mladića uči kako mladi imaju važnije i smislenije poslanje nego što bi mogli misliti.

“Nunzio Sulprizio će vam reći da se razdoblje mladosti ne treba smatrati vremenom slobodnih strasti, neizbježnih padova, nesavladivih kriza, dekadentnog pesimizma, štetne sebičnosti”, rekao je Pavao VI.

Francesco Spinelli

Katolički svećenik Francesco Spinelli rođen je 1853. godine u Milanu. Već kao dječak pridruživao bi se svojoj majci u posjećivanju i pomaganju siromašnih i potrebitih u svom rodnom gradu.

Za svećenika je zaređen 1875. godine, a iste te godine je imao viziju žena koje se neprekidno klanjaju Presvetom sakramentu. Sedam godina nakon toga pomogao je u osnivanju reda posvećenog euharistiji i euharistijskom klanjanju, ali taj se pothvat na kraju pokazao neuspješnim.

Nakon toga se preselio u Cremonu i tamo 1892. utemeljio Sestre klanjateljice Presvetog sakramenta, koje su posvećene molitvi pred euharistijom. Ovaj red postoji i danas, i prisutan je u cijelome svijetu.

Marija Katarina Kasper

Marija Katarina Kasper rođena je u njemačkom selu Dernbach u siromašnoj obitelji. Bila je krhkog zdravlja i bez mnogo obrazovnih mogućnosti, ali to ju nije spriječilo da se od malih nogu posveti služenju siromasima.

Njezina je velika pobožnost i ljubav prema bližnjemu brzo privukla k njoj i druge djevojke koje su isto osjećale i bile spremne na velikodušnu suradnju, pa je već s 25 godina u svom rodnom selu osnovala jednu pobožnu bratovštinu, iz koje će se kasnije oblikovati nova redovnička družba.

„Katarina nije propovijedala, no ipak je čitav njezin život bio postojano naviještanje poruke ljubavi. Ako je ušla u kuću kojeg bolesnika, u kuću je ušlo i sunce; ako je ušla u koju kuću svoje ustanove, u nju je ušla i bujica radosti“, napisao je o novoj svetici nakon njezine beatifikacije biskup njezine zavičajne Limburške biskupije, Wilhelm Kempf.

Oscar Romero

Nadbiskup San Salvadora Oscar Romero tijekom svoje nadbiskupske službe bio je glasom najsiromašnijih u svojoj zemlji, koji su bili najteže pogođeni sukobom između vladinih snaga i gerilskih skupina u kojem su život izgubile tisuće ljudi.

Ubijen je 24. ožujka 1980. za vrijeme mise, a njegovo smaknuće se povezuje s „odredima smrti“ kojima je zapovijedala Revolucionarna vlada koja je na vlast došla vojnim udarom. Ivan Pavao II. zahtijevao da ga se uvrsti na komemoraciju crkvenih mučenika 20. stoljeća i da ga se proglasi “velikim svjedokom evanđelja”.

Vincenzo Romano

Vincenzo Romano proveo je čitavu svoju svećeničku službu u gradiću Torre del Greco, koji je značajno oštetila erupcija vulkana Vezuva 1874. godine.

Nastala šteta potaknula je Vincenza da ponovno izgradi svoju župnu crkvu Svetoga križa, vlastitim rukama.

Vincenzo je volio i vodio svoju zajednicu, brinući se i za njezine siromašne i bolesne, ne bježeći od društvenih problema koji su se odvijali tijekom njegova života. Posebnu je pažnju pokazivao siročadi i kandidatima za svećenstvo.

Talijanski svetac proglašen je zaštitnikom napuljskih svećenika, svoga rodnog grada Torre del Greca, siročadi, mornara, kao i osoba koje boluju od raka grla.

Nazaria Ignazia March Mesa

Nazaria je rođena kao četvrto od osamnaestero djece. Na svojoj prvoj svetoj pričesti dala je osobni zavjet Bogu da će živjeti posvećenim životom, iako njezina obitelj nije bila osobito pobožna te su joj čak povremeno zabranjivali odlaske na misu.

Kada je imala 15 godina, njezina se obitelj preselila iz Španjolske u Meksiko, gdje se upoznala s Malim sestrama napuštenih starijih osoba. Osjetivši poziv, Nazaria se s 26 godina pridružila navedenim sestrama te položivši vječne zavjete otišla služiti u Boliviju.

Nakon pet godina odlučila je osnovati novu kongregaciju koja će se više posvetiti misijskom djelovanju i evangelizaciji, te je 1925. godine uz još šest sestara utemeljila Kongregaciju misionarki križarica Crkve, čije je djelovanje posvećeno davanju vjerskog obrazovanja djeci i odraslima.

Njezin ju je rad odveo do Buenos Airesa, te je pomogla širenju reda kroz čitavu Južnu Ameriku, kao i dijelove Europe.

Ivo Džeba | Bitno.net