U petak 18. siječnja u Washingtonu je održan 46. Marš za život, najveći pro-life događaj na svijetu koji okuplja stotine tisuća sudionika.

Nepregledna kolona koja prolazi ulicama glavnog grada SAD-a niti ove godine, već poslovično, ne bi dobila puno prostora u vodećim američkim medijima da se nije dogodio “incident” koji to, zapravo, nije.

New York Times, Washington Post i druge medijske perjanice požurile su izvijestiti o “skupini katoličkih srednjoškolaca”, od kojih je dio nosio kape s Trumpovim sloganom “Make America Great Again”, koji su “okružili starijeg Indijanca” i ratnog veterana Nathana Phillipsa.

Sve je potaknuo viralni video koji prikazuje skupinu muških tinejdžera, sudionika Marša za život, dok stoje oko nekoliko pripadnika Indijanaca koji sviraju udaraljke i pjevaju. Cijeli događaj odvija se na stepenicama ispred poznatog Memorijala Abrahama Lincolna.

U jednom trenutku, spomenuti “stariji Indijanac”, Nathan Phillips nalazi se licem u lice s jednim od srednjoškolaca, bubnjajući dok tinejdžer stoji mirno osmjehujući mu se (neki tvrde podsmjehujući).

Mediji, među njima i neki hrvatski, protumačili su to kao “zastrašivanje” koje su “mladi katolici” provodili nad potomcima američkih starosjedioca, a koje je navodno uključivalo izrugivanje, unošenje u lice, dobacivanje i uzvikivanje parola poput “Izgradi taj zid!” koje se povezuju s predsjednikom Donaldom Trumpom.

Društvene mreže su eksplodirale. Pretežito bijeli tinejdžeri, polaznici katoličke srednje škole Covington, preko noći su nazvani “rasistima”, “glupanima”, “nasilnicima”. Protiv njihova “sramotnog ponašanja” istupili su i katolički komentatori, a na službenom Twitter profilu Marša za život objavljeno je kako njihovo “ponižavajuće ponašanje ni na koji način ne predstavlja” milijune sudionika vodećeg pro-life događaja. Čak je i sama škola, zajedno s biskupijom Covington objavila priopćenje u kojem se ispričava zbog ponašanja srednjoškolaca, dodavši kako je pokrenuta istraga koja bi mogla završiti i izbacivanjem nekih učenika.

Ipak, ubrzo su se pojavili videozapisi dužeg trajanja i iz drugih kutova, koji su doveli u pitanje dotadašnji narativ. Također, polaznik škole Covington te, uz Nathana Phillipsa, glavni akter videa Nick Sandmann poslao je priopćenje u kojem je dao svoju verziju cijelog događaja.

‘Kompliciran slučaj’

Tako se saznalo da srednjoškolci na videu zapravo nisu okružili potomke američkih starosjedilaca već su na toj lokaciji čekali autobus koji ih je trebao prevesti kućama.

Da bi stvar bila zanimljivija, preko puta njih stajala je skupina “Crnih Hebreja” (radi se o Afroamerikancima koji vjeruju da vuku porijeklo od Izraelaca) koja je, prema Sandmannovom priopćenju i kasnijim medijskim izvještajima, uzvikivala uvrede prema tinejdžerima, ali i pripadnicima starosjedilačkih naroda koji su tog dana u Washingtonu imali svoj skup – Marš autohtonih naroda.

Navodno su pripadnici Crnih Hebreja srednjoškolce nazivali “rasistima”, “pederima” i “djecom incesta”, a u jednom trenutku su, stoji u Sandmannovom iskazu, crnom dječaku, također učeniku srednje škole Covington, doviknuli kako će mu njegovi bijeli kolege “požnjeti organe”.

Dječaci su na njihove uvrede odgovorili tako da su, uz dozvolu učitelja, izveli školski navijački ples s uzvicima. U tom trenutku Nathan Phillips krenuo je prema dvjema skupinama, u pratnji nekolicine Indijanaca, pjevajući duhovnu pjesmu i lupajući po bubnju, navodno se bojeći da će “rasne tenzije” doći do “točke usijanja”.

Na raznim videozapisima vidi se kako su srednjoškolci čak i prihvatili njihovu pjesmu, pljeskajući u ritmu bubnja. Neki su, pak, počeli imitirati nešto poput “indijanskih” zvukova za što je Phillips izjavio da je zvučalo kao ruganje.

Nick Sandmann pak negira da su se njegovi kolege rugali Indijancima ili uzvikivali parole poput “Izgradi taj zid!”. Također je istaknuo kako on nije blokirao put Phillipsu, kako je ovaj ranije istaknuo, već da je ratni veteran prišao njemu.

“U jednom sam se trenutku nasmiješio jer sam mu htio dati do znanja da se neću naljutiti, uplašiti ili isprovocirati u veći sukob”, stoji u učenikovom priopćenju.

“Poštujem njegovo pravo na prosvjed i slobodu govora te podupirem njegovo pjevanje na stepenicama Lincolnova memorijala bilo koji dan u tjednu. Smatram, pak, da bi trebao ponovno razmisliti o svojoj taktici ulaženja u tuđi osobni prostor, no to je njegov izbor”, zaključio je Nick.

Do nikakva fizičkog kontakta ili nasilja nije došlo, a djeca su se razišla kad su došli autobusi.

Nove informacije ubrzo su dovele do promjene paradigme. Brojni mediji, iako ne svi, objavili su “cjeloviti kontekst” događaja, ističući kako prvotni video “zamagljuje širi kontekst” te da se radi o “kompliciranom” slučaju. Iz March for Life povukli su svoj tweet u kojem se ograđuju od napada te objavili novi istaknuvši “kako će se suzdržati od daljnjih objava” dok se ne otkrije cijela istina. Mnogi kršćanski komentatori koji su osudili djecu, povukli su svoje izjave i ispričali se za ishitrene reakcije.

Dapače, u jednom od kasnije objavljenih videa vidi se kako Indijanac srednjih godina, pripadnik Phillipsove skupine, vrijeđa srednjoškolce govoreći im: “Bijelci, vratite se u Europu. Ovo nije vaša zemlja”, pritom psujući. Kako je primijetio komentator Rod Dreher, mediji taj dio informacije nisu prenijeli.

Dreher k tome priznaje kako je moguće da se dio tinejdžera uistinu rugao pripadnicima starosjedilačkih naroda, naglasivši kako bi se u tom slučaju trebali ispričati. No, pritom ističe kako mu se čini da je cijeli slučaj zapravo “gotovo stopostotni fake-news”.

“Bio sam spreman osuditi ove dečke, ali nakon što sam pogledao više videozapisa cijelog incidenta promijenio sam mišljenje. Spreman sam ponovno promijeniti taj stav u slučaju pojave novih činjenica.”

Brzina nasuprot točnosti

Premda s novim informacijama prvotni narativ o “bijelim mladim katolicima” koji zastrašuju “starijeg Indijanca i ratnog veterana” nije više održiv, postoji jedna dublja poanta cijele priče.

Pojavom interneta naravna čovjekova potreba da u nečemu bude prvi, a koja vrijedi i za novinare, dobila je oružje razorne snage.

Vrhunski američki mediji, jedni od vodećih u svijetu, prenijeli su video izvađen iz konteksta, stvorivši narativ a da nisu provjerili ili istražili priču, te tako naštetili i moguće trajno obilježili skupinu maloljetnika.

Istina, većina njih objavila je kasnije širi kontekst (premda su i dalje neke informacije, poput uvreda pripadnika Indijanaca upućene pretežito bijelim srednjoškolcima, prešućene), no tek nakon što je šteta već počinjena. I sve to zbog brzine koja je odavno zauzela mjesto točnosti i provjerenosti.

Ironija je da je upravo internet i brzina koju nudi kasnije pomogla u rasvjetljavanju cijelog slučaja, što ponovno pokazuje da nije problem u “alatu”, nego u onome tko ga i kako koristi.

Razvojem novih novinarskih vještina, platformi i mogućnosti, umjesto da postanemo mudriji, postali smo lakomi.

Tino Krvavica | Bitno.net