Prije otprilike godinu dana naletio sam na priču kako petnaestogodišnja djevojka imenom Greta Thunberg potiče školarce diljem svijeta na „štrajk“ radi klimatskih promjena. Spas Zemlje od ekološkog uništenja za koji se borila, činio mi se kao plemenita svrha.

Ipak, dvije stvari u cijeloj priči su mi se činile prilično intrigantnima. Prvo, izgledalo mi je poprilično nevjerojatno – s čisto praktične strane – da jedna petnaestogodišnjakinja, koliko god pametna, sposobna i plemenitih namjera, s takvom lakoćom „zarola“ jedan pokret planetarnog dosega.

S obzirom na to da imam nešto iskustva u pokušavanju pokretanja i održavanja globalnog pokreta mladih, znao sam koliko je nevjerojatno da jedna tinejdžerica uspije sama ostvariti ovo što je Greta u vrlo kratkom roku ostvarila. Naime, već nekoliko tjedana i mjeseci nakon što je krenula, mladi su u različitim državama diljem svijeta (pa tako i Hrvatskoj) štrajkali radi „klime“, ona je držala govore pred UN-om, američkim Kongresom i EU Komisijom, primali su ju najveći svjetski vođe, prenosili svi najutjecajniji mediji, tweetali o njoj predsjednici i opinion-makeri. A sve samo zato što je Greta bila ustrajna u propuštanju škole i širenju svoje poruke.

Da na samom početku ovog teksta ne izgubim sve idealiste, napominjem kako vjerujem da pojedinci mogu promijeniti svijet i da velike pokrete često pokreće mali broj upornih. U spomenutoj organizaciji koja gradi globalni pokret, čiji sam dio zadnjih 7 godina, puno vremena i energije ulažemo u pokušaj razumijevanja Vaclava Havela, Nelsona Mandele, Ivana Pavla II., Mahatme Gandhija, poljske Solidarnosti i mnogih drugih koji su ostvarili velike društvene promjene. I ono što je sigurno, jest da nitko od njih nije vidio tako velik napredak u tako kratkom roku kao Greta.

Kada bismo sada simultano zamolili neograničen broj pametnih, lijepih i sposobnih srednjoškolaca da svatko u svojoj zemlji počnu štrajkati za bilo koju plemenitu svrhu, mogli bismo se vrlo lako uvjeriti da od „stvaranja pokreta“ u svim tim slučajevima ne bi bilo ništa. Jednostavno, ne događa se „samo tako“ da jedan srednjoškolac „preskoči“ nastavu radi plemenite svrhe i za mjesec dana cijeli svijet radi isto.

Druga stvar koja je povećala moj oprez bila je spoznaja da Gretini govori previše izgledaju kao da su preuzeti iz neke „kuharice“ lobista i nevladinih organizacija. Kako se krećem u tom miljeu, prilično sam osjetljiv za lobističke fraze kojima smo svakodnevno okruženi. Ta vrsta govora je pomno planirana, puna zvučnih i lako ponovljivih fraza, ideološki skovanih termina i apela na emocije. Jednostavno, tako se nitko prirodno ne izražava (zato i postoje komunikacijski savjetnici i treninzi medijskog nastupa), a pogotovo je nevjerojatno da bi jedna bistra petnaestogodišnja osoba do takvog identičnog govora došla sama.

Možda je jednostavno puno proučavala ovu temu pa je internalizirala takav govor iz medija, mislio sam. No, ipak mi se barem jednako vjerojatnom činila hipoteza da iza i oko nje stoje organizacije i stručnjaci koji cijelu stvar usmjeravaju, da već ne kažem orkestriraju.

Spontani pokret ili društveni inženjering

Odlučivši dublje se pozabaviti ovom temom, u dubokim zakutcima interneta našao sam zanimljive informacije. Ne bi priličilo ovdje ponavljati sve, no za one zainteresirane, ipak samo par natuknica.

Kada je Greta krenula sa štrajkom pred švedskim Parlamentom, prve slike i tweetove o njoj objavila je organizacija „We don’t have time“ (hrv. Nemamo vremena). Tko god je organizirao javna događanja, zna da medijska pokrivenost većinom ne dolazi spontano i da se medijima poziv treba uputiti da bi došli. Profesionalna slika s dojmljivim kadrom i tweet sa snažnom porukom, svjedočili su da ili u švedskim školama uče odnose s javnošću ili netko Greti radi PR.

„We don’t have time“ (WDHT) je tehnološki start-up koji je i prvi lansirao članke o protestu, a u čijem Odboru je Greta bila navedena kao „mladi savjetnik“ (podatak koji je u međuvremenu uklonjen sa stranice). Greta je prve dane sjedila sama, no ubrzo je dobila podršku švedskih „održivih biznisa“ koji su pokrenuli medijsku priču. Nakon nekoliko dana, priču prenosi i The Guardian, a na snimanju se u pozadini vidi i ekipa iz WDHT.

WDHT želi stvoriti najveću svjetsku društvenu mrežu za klimatsko djelovanje, a žele prikupiti 100 milijuna članova kako bi pritisnuli svjetske lidere na djelovanje. U odboru WDHT sjede visoko pozicionirani ljudi iz IKEA-e, raznih investicijskih fondova, sestrinskih organizacija Al Goreova „The Climate Reality Projecta“ i drugih „zelenih“ biznisa. Njihov poslovni model djeluje na temelju davanja rejtinga organizacijama, poduzećima i političarima (nešto kao TripAdvisor), na temelju ispunjavanja očekivanja klimatski-osviještenih korisnika. Da bi model funkcionirao, potreban je velik broj korisnika, tj. pokret.

Potaknuti Gretinim pozivom, tridesetak učenika u poljskim Katowicama organiziralo je štrajk te su ubrzo dobili ulaz na UN-ove pregovore kako bi prenijeli poruku poljskoj vladi. Slike učenika su ubrzo obišle svijet, ali ono što se nije vidjelo jest da su medije pozvali, djecu organizirali za fotografiranje te davali izjave pred kamerama, članovi „klimatskih“ organizacija Avaaz.org i 350.org, koji su i poslali priopćenja za medije s navedenog događaja.

(Na slikama ispod, Ian Keith, direktor za kampanje u Avaazu, organizira fotografiranje i daje izjave medijima.)

Foto: World Wildlife Fund

Foto: World Wildlife Fund

Izvršnog direktora WDHT-a, Ingmara Rentzhoga, švedski magazin Miljö & Utveckling je u 2018. prepoznao kao „br. 1 švedskog okolišnog influencera“, odmah ispred Grete. U intervjuu za vodeće švedske novine, Dagens Nyheter, Rentzhog i WDHT su od Vlade tražili široki politički konsenzus za klimatsko djelovanje. Apel je potpisao niz švedskih akademika, biznismena i političara, a među njima i operna diva i klimatska aktivistica Malena Ernman, Gretina majka. World Wildlife Fund (WWF) je nagradio Malenu Ernman u 2017. za „okolišnog heroja“ godine, a snažno ju je promovirao i Greenpeace.

Ekološka aktivistica, autorica i novinarka Cory Morningstar objašnjava kako su u svibnju 2018.  Rentzhog i Ernman bili u kontaktu na jednoj okolišnoj konferenciji, a u istom mjesecu Greta je sudjelovala u telekonferencijskom pozivu koji su organizirali NGO-ovi 350.org, Fossil Free rep. i Climate Reality Project (organizacija Al Gorea), na kojemu predlažu veliki prosvjed za klimu. U lipnju Thunbergovi otvaraju profile na društvenim mrežama, a u kolovozu počinje prosvjed. Rentzhog, čija organizacija je otkrila „usamljenu djevojku“ prvi dan prosvjeda, kasnije je rekao da je za prosvjed saznao tjedan dana prije preko mailing liste 350.org.

Prema ekološkim aktivistima koji progovaraju o biznisima i političkim akterima koji stoje iza „Proizvodnje Grete Thunberg“, interes je financijski: cilj da se umjetno stvori konsenzus među ljudima koji će trilijune dolara usmjeriti u „zelene“ industrije i javne donacije za „zelene“ nevladine organizacije.

Poanta ovih informacija nije stvarati neku „teoriju zavjere“ oko Grete, već istaknuti očito: Greta nije „slučajna zvijezda“, jedna „tek obična“ djevojčica s Aspergerovim sindromom koja je jednog dana sjela ispred zgrade parlamenta i sutradan spontano postala globalni celebrity. Iza njezina uspjeha stoji široka mreža aktivista, nevladinih organizacija, tehnoloških start-upa, političkih igrača i interesnih skupina.

Naravno, sve to ništa ne govori o sadržaju njezinih poruka. Ona može biti savršeno u pravu u svemu što govori, čak i nakon što smo shvatili da je njezin uspjeh dobio „poguranac“. No, pokušaj da se svako kritičko propitivanje Gretinih izjava i ovog pokreta označi kao „histeriziranje konzervativaca“ i sl. je potpuno neopravdano. Kritičko propitivanje javnih izjava javne osobe, osnova je demokracije.

Religijska obilježja Gretina pokreta

Kako rekoh, Greta savršeno može biti u pravu, ali kampanja koja se gradi oko nje, gotovo u potpunosti onemogućuje racionalnu raspravu oko uzroka klimatskih promjena i modela kojima se problem može riješiti.

Cijela kampanja se gradi na modelu „storytellinga“ (pričanja priča), koji već duže vrijeme u marketingu ima prevažnu ulogu. Riječima Davida JP Phillipsa, člana Odbora WDHT-a: „Kako je moguće biti tako lako prevaren nečim tako jednostavnim kao što je priča? Jer jesmo prevareni. Sve se svodi na jednu središnju stvar i to je emocionalni ulog. Što je tko više emocionalno uložen u bilo što u životu, manje kritičan i manje oprezan postaje.“

Sjećam se debate Sama Harrisa i Jordana Petersona, u kojoj Harris priznaje kako sekularni svjetonazor nije uspio stvoriti kulturu, obrede, zajedničke priče i simboliku kao religija. Ako se samo usporede vjerski i civilni obred vjenčanja ili sprovod, vidi se koliko je ovaj drugi siromašniji.

Sekularne ideologije su nedvojbeno uvidjele kako moraju poprimiti kvazireligijska obilježja kako bi privukle šire mase (pogledajmo samo nacizam i komunizam), a čini se da je do iste spoznaje došao i ekološki storytelling.

Tako Gretina borba za spas Zemlje ima sva obilježja dobre religijske priče. Kao i u kršćanstvu, spasitelj dolazi u liku djeteta. U jednom od svojih nedavnih govora, Greta opominje svjetske vođe u stilu biblijskog „Jao vama!“ (Mt 23, 13-32). Narativ odaje se dojam Grete kao žrtvenog janjeta, djeteta koje će biti žrtvovano za spas čovječanstva, baš kao Izaijin Sluga Gospodnji „odbačen od ljudi, čovjek boli, vičan patnjama“ (Iz 53, 3).

Priča ima i druge bitne religijske elemente, poput kardinalnih grijeha – zagađivanja okoliša, ispuštanja CO2 itd. i iskupljenja za iste u vidu smanjenja emisije stakleničkih plinova i drugih „climate-friendly“ politika. Greta u svoj pohod kreće sama, nitko nije s njom prvih dana štrajka („Za njih nije bilo mjesta u svratištu“, Lk 2, 7), no ubrzo skuplja prve sljedbenike (dvanaestoricu) i širi pokret. Sljedbenici su shvatili religijsku poantu i na skupovima nose ikoničku sliku Grete s aureolom oko glave, na kojoj piše „Naša kuća gori“, slično biblijskoj „Evo, napuštena vam je kuća“ (Mt 23, 38). Kult ličnost i ikonografija su dolično razrađeni.

Za efikasnu mobilizaciju potrebna je i apokalipsa, Sudnji dan u obliku konačnog uništenja Zemlje, koje će se dogoditi ako se ljudi ne obrate od svojih grešnih puteva. Apokaliptična atmosfera pojačana je snažnim sloganima o skorom dolasku Sudnjeg dana: „Nemamo vremena!, „Kuća nam gori!“, „Klimatsko djelovanje SAD!“, „Još samo 12 godina do katastrofalne razine globalnog zatopljenja“ i sl. Obrise religije straha Greta je jasno oslikala svojom porukom: “Želim da paničarite, želim da osjećate strah koji ja osjećam svakoga dana.”

Ova kvazireligija ima i svoje heretike – tzv. „klimatske osporavatelje“ (eng. climate deniers), kao i proroke i svećenstvo – političke vođe (Al Gore, Bernie Sanders itd.) i klimatske znanstvenike sa svojom službenom doktrinom. Za ove druge Greta kaže: „Nemojte slušati mene, slušajte njih!“ u paraleli s Abrahamovom „Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!“ (Lk 16, 29). Za heretike, pak, organiziraju se javne „lomače“ na društvenim mrežama i u medijima, ne spaljuju im se tijela, nego društveni ugled.

Širenje „zelene religije“ zahtijeva i žrtvu, a kao i kod poganskih religija, za najteže grijehe i najzahtjevnije učinke je potrebna ljudska žrtva. Tako će naslov u Guardianu reći „Želite se boriti protiv klimatskih promjena? Imajte manje djece“, u stilu davno osporenih mitova o prenapučenosti. Čovjek postaje sredstvo koje se treba žrtvovati na tronu božanstva.

A gdje je istina?

I ovdje se počinje nazirati problem u cijeloj priči. Osobno sam sklon vjerovati da postoji nekakav problem s klimatskim promjenama i da čovjekovo djelovanje ima ulogu u cijeloj priči. No, u trenutnoj atmosferi ekscesivnog storytellinga¸ namjernog polariziranja javnosti i etiketiranja heretičkih mišljenja, gotovo mi je nemoguće kritički evaluirati različite pozicije prema onoj Popperovoj da svaku znanstvenu teoriju treba, barem načelno, biti moguće falsificirati. Naprotiv, ova nova religija ima elemente fideizma i onoga što je karakteristično za sve ideologije s totalitarnim obilježjima, a to je zabrana preispitivanja. Temeljne istine doktrine se ne preispituju, tko preispituje biva isključen iz rasprave kao heretik.

Spomenut ću samo primjer Scotta Adamsa, stručnjaka za metode uvjeravanja koji za sebe tvrdi da je liberalniji od svih liberala i koji tvrdi kako imamo razloga vjerovati da sadašnji modeli rješavanja problema klimatskih promjena zapravo nisu efikasni i da je njihova „prediktivna moć“ upitna. Svjestan problema s prediktivnom moći ekonomskih modela općenito, a istovremeno pokušavajući izbjeći potpuni skepticizam, htio bih nekako ispitati tu tezu i vidjeti je li i koliko je ispravna. Isto vrijedi s ostalim prigovorima onih koji osporavaju ljudski utjecaj na klimatske promjene.

No, poanta je da je iz mainstream medija, a sve više i popularno-znanstvenih časopisa, to gotovo nemoguće ocijeniti. Stvar je toliko ispunjena frazama i apelima na emocije da onaj koji želi naći istinu u tom pitanju može „pisati kući propalo“.

Ako je i istina da postoje ljudski-uzrokovani faktori klimatskih promjena, kao što se meni čini da postoje, još uvijek ne znači da su sva rješenja jednako dobra. Najjasniji primjer ovdje su već spomenute „politike ograničavanja stanovništva“, koje ponovno doživljavaju uskrsnuće. One počivaju na već više puta osporenoj maltuzijanskoj teoriji koja ne uzima u obzir ljudsku inovativnost i mogućnost eksponencijalnog rasta produktivnosti proizvodnje. Osim što su ekonomski pogrešne, ove teorije su uzrokovale i ozbiljne povrede ljudskog dostojanstva i prava (prisilne sterilizacije i pobačaje, feminicid i sl.). Kao odgovoran građanin, htio bih biti u mogućnosti racionalno kritizirati ovakve prijedloge, što u trenutnoj atmosferi ne mogu a da mi se ne prilijepi neka neopravdana etiketa.

Prisjetimo se i nedavnog alarma kako Amazonija gori neviđenom brzinom, na što nas je upozoravao čak i Cristiano Ronaldo. Na kraju se prema podacima NASA-e ispostavilo da je razina požara u Amazoniji ove godine unutar prosjeka proteklih petnaestak godina, kao i da je niz drugih alarmističkih tvrdnji netočan. Ako se tko zapitao „Zašto lažu nam u lice?“, tj. koji bi interes netko imao u širenju takvih netočnih tvrdnji, odgovor je bio jednostavan: politika. Tvrdnja je bila da je za požare kriv predsjednik Bolsonaro i da treba odstupiti.

To je i problem koji vidim u ovoj priči. Ne mislim da je problem sama Greta, nego metode i načini koji se kroz nju i oko nje koriste. Neki će reći da ona nije znanstvenica nego aktivistica čiji je cilj donijeti ovu temu na dnevni red. Pošteno, svaka joj čast što donosi ovako bitnu temu pred oči javnosti. No, to ne opravdava sve ostalo što je došlo u paketu: kvazireligiju, zabranu preispitivanja, etiketiranje, apel na emocije itd.

Poanta je ova: ako nas treba spasiti od propasti Zemlje, to sigurno neće učiniti pokret koji je stvorio Gretu.

Hrvoje Vargić | Bitno.net