Poljska

U poruci prevladavaju pojmovi mir i pomirenje za zbližavanje dviju Crkvi i dva naroda s istočnom i zapadnom tradicijom. Da bi se izliječile rane prošlosti, valja poduzeti put dijaloga, a grijeh, ljudske slabosti te egoizam i politički pritisci samo nas udaljavaju, te otvaraju stara neprijateljstva, čega je podijeljenost kršćanskih Crkvi očiti znak, čita se u poruci te se dodaje da je to protivno Kristovoj želji i da je to skandal pa valja poduzeti daljnje napore na putu jedinstva.

U tom smjeru valja njegovati bratski dijalog koji vodi k pomirenju a pretpostavlja spremnost na opraštanje uvreda i podnesene nepravde. S toga se motrišta pozivaju vjernici da si međusobno pruže ruku pomirenja i oproštenja za nepravde. Oprostiti ne znači zaboraviti, piše dalje u poruci i valja pamtiti žrtve prošlosti koje su dale svoj život vjerne Bogu i domovini. Oprostiti dakle znači odreći se osvete i mržnje da bi se izgradila budućnost mira. A poznavanje povijesti služi izravnom otkrivanju istine.

Poruka se potom okreće zahtjevima sadašnjega trenutka u izgradnji društva koje je sve više prožeto ravnodušnošću i sekularizmom, no u svemu tom društvenom zauzimanju doprinos crkvi ne smije izostati i to se od njih očekuje. Različiti oblici onečovječenja koji se nude čak i putem parlamenata snažan su izazov Crkvi da ustraje na istinskim ljudskim vrednotama na svim poljima djelovanja: vjerskom, društvenom obrazovnom, karitativnom, socijalnom, ističe se u poruci te zaključuje: Uskrsli Krist kao i zaštita Nebeske Majke nada je naših Crkvi i za sav svijet. (rv/bitno.net)