Objavljujemo cjeloviti prijevod bilješke Kongregacije za nauk vjere, objavljene danas, kojom je dopuštena uporaba cjepiva proizvedenih uporabom staničnih linija izvedenih iz tkiva dvaju fetusa pobačenih 1960-ih.

Bilješka o moralnosti korištenja nekih cjepiva protiv COVID-19

Pitanje korištenja cjepiva općenito je često u središtu kontroverzi u javnosti. Posljednjih mjeseci Kongregacija za nauk vjere primila je nekoliko zahtjeva za smjernicama u vezi s korištenjem cjepiva protiv virusa SARS-CoV-2, koji uzrokuje COVID-19, a u tijeku čijeg su se procesa istraživanja i proizvodnje koristile stanične linije uzete iz tkiva dobivenoga iz dva pobačaja koja su se dogodila u prošlome stoljeću. U isto vrijeme su različite, a nekada i proturječne izjave biskupa, katoličkih udruženja i stručnjaka u masovnim medijima potaknule postavljanje pitanja o moralnosti korištenja tih cjepiva.

O tome pitanju već postoji važna izjava Papinske akademije za život, naslovljena „Moralna pitanja o cjepivima pripremljenima od stanica dobivenih iz pobačenih ljudskih fetusa” (5. lipnja 2005. godine). Nadalje, ova se Kongregacija izrazila o toj temi svojom Uputom Dignitas Personae („Dostojanstvo osobe”, op. prev.; 8. rujna 2008., usp. br. 34 i 35). Papinska akademija za život se 2017. na tu temu vratila jednom Bilješkom. Ti dokumenti već nude neke općenite kriterije i smjernice.

Budući da su prva cjepiva protiv COVID-19 u raznim zemljama već dostupna za distribuciju i primjenu, ova Kongregacija želi ponuditi neke upute za pojašnjenje ovoga pitanja. Ne namjeravamo suditi o sigurnosti i učinkovitosti ovih cjepiva, iako je to etički bitno i nužno, budući da je ta procjena odgovornost biomedicinskih istraživača i agencija za lijekove. Naš je cilj ovdje samo razmotriti moralne vidove korištenja cjepiva protiv COVID-19 razvijenih od staničnih linija iz tkiva dobivenih od dva fetusa koja nisu spontano pobačena.

  1. Kao što stoji u Uputi Dignitas Personae, u slučajevima gdje su stanice iz pobačenih fetusa korištene kako bi se stvorile stanične linije za upotrebu u znanstvenim istraživanjima, „postoje različiti stupnjevi odgovornosti”[1] u suradnji u zlu. Na primjer, „u organizacijama gdje se koriste stanične linije nedopuštenoga podrijetla, odgovornost onih koji donose odluku da se koriste te linije nije jednaka kao odgovornost onih koji u toj odluci nemaju pravo glasa”.[2]
  2. U ovome smislu, kada etički nesporna cjepiva protiv COVID-19 nisu dostupna (npr. u zemljama gdje etički nesporna cjepiva nisu dostupna liječnicima i pacijentima, ili gdje je njihova distribucija otežana zbog posebnih uvjeta skladištenja i prijevoza, ili kada se u istoj zemlji distribuiraju različiti tipovi cjepiva, ali zdravstvene vlasti ne omogućuju građanima izabrati kojim će se cjepivom cijepiti), moralno je prihvatljivo primiti cjepiva protiv COVID-19 u čijem se procesu istraživanja i proizvodnje koristilo stanične linije iz pobačenih fetusa.
  3. Temeljni razlog za smatranje korištenja tih cjepiva moralno dopuštenim jest to što je vrsta sudjelovanja u zlu (pasivna materijalna suradnja) pobačaja iz kojega potječu te stanične linije, od strane onih koji koriste tako dobivena cjepiva, daleka. Moralna dužnost izbjegavanja takve pasivne materijalne suradnje nije obvezujuća ako postoji ozbiljna opasnost, poput širenja opasnoga patogena koji se ne može suzbiti na drugi način[3], u ovome slučaju virusa SARS-CoV-2, koji uzrokuje COVID-19. Zato se mora smatrati da se u takvome slučaju sva cjepiva koja su prepoznata kao klinički sigurna i učinkovita može koristiti čiste savjesti, sa sigurnim znanjem da korištenje takvih cjepiva ne čini formalnu suradnju s pobačajem od kojega potječu stanice korištene u proizvodnji tih cjepiva. No mora se naglasiti da moralno dopušteno korištenje tih vrsta cjepiva, u uvjetima koji ga čine moralnim, u sebi ne čini odobravanje, pa čak ni neizravno, praksi pobačaja, i da to korištenje nužno pretpostavlja da se oni koji koriste ta cjepiva suprotstavljaju toj praksi.
  4. Zapravo, dopušteno korištenje takvih cjepiva ne podrazumijeva i ne bi smjelo ni na koji način podrazumijevati potvrdu moralnosti korištenja staničnih linija dobivenih od pobačenih fetusa.[4] I farmaceutske kompanije i vladine zdravstvene agencije zato potičemo da proizvode, odobravaju, distribuiraju i nude etički prihvatljiva cjepiva, koja ne stvaraju probleme sa savjesti kod pružatelja zdravstvene skrbi i kod ljudi koji će se cijepiti.
  5. U isto vrijeme, praktični razum čini očitim to da cijepljenje u pravilu nije moralna obveza i da zato mora biti dobrovoljno. U svakome slučaju, s etičkoga gledišta, moralnost cijepljenja ne zavisi samo o dužnosti da se štiti vlastito zdravlje, nego i o dužnosti čuvanja dobrobiti cijele zajednice. U odsutnosti drugih sredstava zaustavljanja, pa čak i sprječavanja epidemije, dobrobit zajednice može preporučivati cijepljenje, naročito da se zaštite najslabiji i najizloženiji. No oni koji zbog svoje savjesti odbijaju cjepiva proizvedena sa staničnim linijama iz pobačenih fetusa moraju dati sve od sebe kako bi, uz korištenje drugih zaštitnih sredstava i ispravnoga ponašanja, izbjegli to da postanu prijenosnici uzročnika zaraze. Naročito moraju izbjegavati rizik zdravlju onih koji se iz medicinskih ili drugih razloga ne mogu cijepiti, a koji su najranjiviji.
  6. U konačnici, prisutan je moralni imperativ farmaceutskoj industriji, vladama i međunarodnim organizacijama da osiguraju da cjepiva koja su s medicinskoga gledišta učinkovita i sigurna, kao i etički prihvatljiva, budu dostupna i najsiromašnijim zemljama, i to na način koji tim zemljama neće biti preskup. Izostanak pristupa cjepivima inače bi postao još jedan znak diskriminacije i nepravde koje osuđuju siromašne zemlje da i dalje žive u zdravstvenome, gospodarskome i društvenome siromaštvu.[5]

Rimski biskup Franjo je 17. prosinca 2020. godine, na audijenciji s dolje potpisanim pročelnikom Kongregacije za nauk vjere, proučio ovu Bilješku i naložio njezino objavljivanje.

U Rimu, iz Uredâ Kongregacije za nauk vjere, 21. prosinca 2020. godine, liturgijski spomendan sv. Petra Kanizija.

Kardinal Luis F. Ladaria, DI

Pročelnik

Preč. mons.  Giacomo Morandi

Naslovni nadbiskup Cerveterija

Tajnik

Prijevod: Ana Naletilić

Izvor: Ured za tisak Svete Stolice

[1]     Kongregacija za nauk vjere, uputa Dignitas Personae (8. prosinca 2008.), br. 35, Acta Apostolicae Sedis (100), 884.

[2]     Ibid., 885.

[3]     Usp. Papinska akademija za život, „Moralna promišljanja o cjepivima pripremljenima od stanica dobivenih iz pobačenih ljudskih fetusa”, 5. lipnja 2005.

[4]     Kongregacija za nauk vjere, uputa Dignitas Personae, br. 35: „Kada se nedopušten čin promiče zakonima koji reguliraju zdravstvo i znanstvena istraživanja, nužno se udaljiti od zlih vidova toga sustava kako se ne bi ostavio dojam jedne vrste toleriranja ili prešutnoga prihvaćanja činova koji su veoma nepravedni. Svaki privid prihvaćanja zapravo bi doprinio rastućoj ravnodušnosti, ako ne i odobravanju, takvih činova u određenim medicinskim i političkim krugovima.”

[5]     Usp. papa Franjo, „Obraćanje članovima zaklade ‘Banco Farmaceutico’, 19. rujna 2020.