“Kada usporedimo život Josepha Ratzingera i sv. Augustina, uviđamo mnoge sličnosti. Ne bojim se ustvrditi kako Ratzingera možemo nazvati drugim Augustinom. Uvjeren sam da kako je misao sv. Augustina usmjerila tijek filozofije i teologije od srednjeg vijeka do danas, tako će i djelo Razingera utjecati na nas u stoljećima koja dolaze.”

Ovako je njemački novinar i publicist Peter Seewald progovorio o papi emeritusu Benediktu XVI. u nedavnom razgovoru za poljsku Katoličku informativnu agenciju. Autor knjiga-razgovora s Benediktom XVI.  “Svjetlo svijeta” i “Posljednji razgovori” dao je intervju za KAI povodom 90. rođendana Pape emeritusa i u tom razgovoru progovorio o liku i djelu velikog njemačkog svećenika i teologa.

Njemački je novinar usporedio Ratzingera sa sv. Augustinom jer je ovaj jako utjecao na njega.

“U Ratzingerovu teološkom djelu da se osjetiti utjecaj mnogih majstora minulih epoha, ali mislim da je onaj Augustina i njegovih ‘Ispovijesti’ najmoćniji. Mladoga Ratzingera fascinirala je njegova osobnost, sukob sa svijetom i predanje Bogu. Djelo sv. Augustina otvorilo je nove horizonte pred njim, posebice u vrijeme kada je ulazio u svećeničku formaciju… Iako su različite osobnosti, postoji dosta sličnosti među njima… Oba su bila angažirana na gradnji Božjeg kraljevstva i spoznaji Logosa. Oba su znala kako nije dovoljno intelektualno kako bi ušli u otajstvo Boga nego je jednako važan jezik srca. Oba su bili biskupi koji su imali obveze koje nisu planirali, ali su bili poslušni Crkvi. Bili su daleko od birokracije i rutinskih biskupskih obveza, željeli su se posvetiti teologiji. Ali su svoje znanstvene ambicije žrtvovali Crkvi. Unatoč tome stvorili su veliko teološko i intelektualno djelo”, rekao je Seewald.

Govoreći o Ratzingerovoj mladosti, novinar je rekao kako su presudan utjecaj na njegovo formiranje imala tri čimbenika: pobožnost njegovih roditelja, ukorijenjenost u duboku i bogatu bavarsku katoličku pobožnost i suprotstavljanje ateističkoj diktaturi – nacizmu. Presudan je, nastavlja Seewald, bio utjecaj oca koji je mladom Josephu bio uzor zdrave, u razumu utemeljene i crkvene katoličke vjere.

Novinar je rekao i kako je početak akademske djelatnosti u njegovim 30-im godinama bio zapravo i početak Ratzingerova životna puta u pravom smislu. Kao profesor teologije pronašao je sebe i svoj poziv u znanosti i naučavanju.

“Imao je tu sposobnost da zahvaljujući nekonvencionalnom načinu predavanja studentima prenese dojam kako prvi put slušaju o najvažnijim stvarima, na nov i originalan način. Nije stvarao neku novu teologiju, ali je izražavao svoja uvjerenja koja nisu bila temeljena samo na znanosti. Njegova je teologija bila stvorena na dubokoj vjeri i angažirala je čovjeka u svim aspektima njegova života. Duhovna ljepota vidljiva je u njegovim djelima, on je pjesnik filozofsko-teološke misli”, rekao je Seewald.

Svoj poziv našao je u akademskom životu, ali je ubrzo morao preuzimati dužnosti u Crkvi iako ga je takva vrsta karijere naprosto užasavala, tvrdi Seewald.

Nakon biskupske stolice, u Vatikan ga je pozvao sv. Ivan Pavao II. da preuzme Kongregaciju za nauk vjere, nastavlja novinar. On je to dva puta odbio, ali treći put mu je papa naredio, a ne ga zamolio, da preuzme taj dikasterij. U toj službi ostao je sve dok nije izabran za papu.

Tijekom toga vremena mediji su ga prikazivali u lošem svjetlu, nazivali ga “pancir kardinalom”…

“Prikazivalo ga se kao zatvorenog i nepristupačnog kardinala. Takvim su ga prikazivali najčešće britanski mediji, koji su bili motivirani tradicionalnim antinjemačkim raspoloženjem, a tu su sliku potom preuzeli drugi… Njegov sukob s teologijom oslobođenja bio je medijski popraćen. Ratzinger je od početka bio blagonaklon prema toj teologiji i nije kritizirao njezine temelje, ali jest njezinu politizaciju i instrumentalizaciju kršćanstva u kojoj se nazirao marksizam. Ali, povijest je pokazala da je bio u pravu i da je Crkva u Latinskoj Americi zahvaljujući njemu spašena”, nastavio je novinar.

Seewald je ukazao i na poseban odnos između sv. Ivana Pavla II. i Ratzingera. Bili su različite osobnosti, ali su se razumjeli i voljeli.

“Krasi ih jak intelekt filozofske orijentacije. Znali su kako su reformatori iako su drugi to drugačije vidjeli. Bili su duboko svjesni kako je Crkva u 1980-ima i 1990-ima okružena neprijateljima, ali su je bili spremni obraniti. Borili su se argumentima, riječju, molitvom i tako zadobivali ljude za Krista. I pobjeđivali su, bili su pravi tim ‘dream team'”, poručio je Nijemac koji smatra kako je sv. Ivan Pavao II. pripremio sve kako bi ga Ratzinger naslijedio.

Papinstvo Ratzingera nije nimalo promijenilo, nego je dodatno otkrilo tko on jest.

“Pokazao je još više snagu svoje vjere i svoje teologije. Puninu svojih mogućnosti. Nažalost, njegov pontifikat bio je i žrtvom medijskih manipulacija. Isticale su se negativnosti, a potpuno je potiskivano ono što je bilo dobro. Ali, u prve četiri godine pontifikata mogli smo vidjeti njegovu veličinu kao pape”, pojasnio je.

Za Seewalda Benedikt XVI. jedan je od najvažnijih papa u povijesti Crkve, onaj koji je iznova pokazao Isusa u njegovoj punini: Isusa vjere i povijesnog Isusa. Onaj koji je donio novi duh u vjeru katolika i obnovio je. Njegova borba s relativizmom, kušnjama prilagođavanja Crkve svijetu i ateizmom stvorila je temelj Crkve za XXI. stoljeće.

Upitan vidi li u životu Benedikta XVI. neke znakove svetosti, Seewald je odgovorio:

“Da. On ima sve vrline sveca: poniznost, milosrđe, život u stalnoj bliskosti s Bogom, u punom povjerenju u Isusa… Cijeli svoj život je služio i dalje služi s ljubavlju za Boga, čovjeka i Crkvu. Ne čudi me kako se već govori o njegovu životu na glasu svetosti. To možete i osjetiti kada ste s njim u društvu. Ali, ne požurujmo povijest. On svakako vodi život koji je na tragu svetosti”, zaključio je Peter Seewald.

Goran Andrijanić | Bitno.net