Papa Lav XIV. je u katehezi srijedom, 15. listopada, pred više tisuća vjernika, okupljenih na Trgu sv. Petra, podsjetio da su kateheze Jubilarne godine dosad Isusov život pratile kroz Evanđelja, od Njegova rođenja do smrti i uskrsnuća: „Čineći tako, naše hodočašće u nadi pronašlo je svoj čvrsti temelj i sigurni put. Sada, u posljednjem dijelu hoda, pustit ćemo da Kristovo otajstvo, koje vrhunac doseže u Uskrsnuću, svojim svjetlom spasenja obasja sadašnju ljudsku i povijesnu stvarnost, sa svim njezinim pitanjima i izazovima.“

Dodao je da je ljudski život obilježen bezbrojnim događajima, ispunjen nijansama i različitim iskustvima: „Ponekad se osjećamo radosno, drugi put tužno, nekad ispunjeno, a nekad pod stresom, zadovoljno ili bezvoljno. Živimo zauzeto, usredotočeni na postizanje rezultata, uspijevamo dosegnuti i visoke, prestižne ciljeve. S druge strane, ostajemo ponekad u neizvjesnosti, nestrpljivi, čekajući uspjehe i priznanja koja kasne ili uopće ne dolaze. Ukratko, nalazimo se u paradoksalnoj situaciji: željeli bismo biti sretni, a ipak je vrlo teško to biti neprekidno i bez sjena.“

„Suočavamo se s vlastitim ograničenjima, a u isto vrijeme osjećamo neodoljiv poticaj da ih pokušamo nadmašiti. Duboko u sebi osjećamo da nam uvijek nešto nedostaje“, naglasio je Papa i nastavio: „Uistinu, nismo stvoreni za nedostatak, nego za puninu – da uživamo u životu, i to životu u izobilju, prema Isusovim riječima u Evanđelju po Ivanu. Ova duboka čežnja našega srca može pronaći svoj konačni odgovor ne u ulogama, moći ili posjedovanju, nego u sigurnosti da postoji Netko tko jamči ovaj temeljni poriv naše ljudskosti, u svijesti da ta čežnja neće biti razočarana niti poništena. Ta sigurnost podudara se s nadom. To ne znači misliti optimistički: optimizam nas često razočara, jer se naše nade urušavaju, a nada obećava i ispunjava.“

„Sestre i braćo, Uskrsli Isus jamac je tog cilja! On je izvor koji utažuje našu žeđ. Uskrsnuće Kristovo, naime, nije jednostavan događaj ljudske povijesti, nego događaj koji ju je preobrazio iznutra!“, bio je jasan Sveti Otac.

Spominjući izvor vode koji gasi žeđ i osvježava stvorenja, natapa zemlju i biljke, čini plodnim i živim ono što bi inače ostalo suho, Papa je dodao da se „izvor pojavljuje kao besplatan dar prirodi, stvorenjima i ljudima, a bez vode se ne može živjeti!“

„Uskrsli je živi izvor koji ne presušuje i ne podliježe promjenama. Uvijek ostaje čist i spreman za svakoga tko je žedan. Isus nam je svojim uskrsnućem zajamčio trajni izvor života: On je Onaj koji ljubi život, pobjednik nad svakom smrću. Zato nam može pružiti okrjepu na zemaljskom putu i zajamčiti savršeni mir u vječnosti. Samo Isus, koji je umro i uskrsnuo, odgovara na najdublja pitanja našeg srca: postoji li doista cilj za nas? Ima li smisla naš život? A patnja tolikih nevinih – kako će biti otkupljena?“, protumačio je.

„Uskrsli Isus ne daje odgovor ‘odozgo’, nego postaje našim suputnikom na ovom često teškom, bolnom i tajanstvenom putovanju. Samo On može, kada žeđ postane nepodnošljiva, napuniti našu praznu čuturu“, uputio je Papa i nastavio: „Bez Njegove ljubavi, životni put postao bi lutanje bez cilja i tragična zabluda s promašenim odredištem. Mi smo krhka stvorenja. Pogreška je dio naše ljudskosti, to je rana grijeha koja nas navodi da padnemo, odustanemo i očajavamo. Uskrsnuti, naprotiv, znači ustati i stati na vlastite noge. Uskrsli jamči dolazak do cilja, vodi nas kući gdje smo dobrodošli, voljeni i spašeni. Putovati s Njime znači iskusiti da smo nošeni, unatoč svemu, okrijepljeni u kušnjama i naporima koji, poput teškog kamenja, prijeti zaustaviti ili skrenuti tijek naše povijesti.“

„Ljubljeni, iz Kristova uskrsnuća izvire nada koja nam omogućuje da, unatoč težini života, okusimo duboki i radosni mir: onaj mir koji nam samo On može darovati na kraju – bez kraja”, zaključio je katehezu Sveti Otac.