Draga braćo i sestre, ugodnu vam nedjelju želim!

Prispodoba iz Evanđelja koju danas slušamo (Lk 16, 1-13) potiče nas na razmišljanje o korištenju materijalnih dobara i, općenito, o tome kako upravljamo dobrom dragocjenijim od svih drugih, a to je sam naš život.

U prispodobi vidimo gospodara gdje poziva upravitelja da „položi račun“. Ova slika prenosi nešto važno: mi nismo gospodari svojih života niti dobara koja uživamo; sve nam je Gospodin dao na dar i On je povjerio tu baštinu našoj brizi, našoj slobodi i odgovornosti. Jednog dana bit ćemo pozvani položiti račun kako smo upravljali samima sobom, svojim dobrima i zemljinim dobrima, i pred Bogom i pred drugima, društvom, a prije svega pred onima koji će doći poslije nas.

Upravitelj iz prispodobe tražio je samo vlastitu korist, a kad je došao dan da mora položiti račun i kada mu se oduzima upravljanje, mora razmišljati o tome što učiniti za svoju budućnost. U toj teškoj situaciji shvaća da gomilanje materijalnih dobara nije najvažnije, jer bogatstvo ovoga svijeta prolazi. Tada mu na pamet pada briljantna ideja: poziva svoje dužnike i „reže“ njihove dugove, odričući se tako udjela koji bi mu pripao. Na taj način gubi materijalno bogatstvo, ali stječe prijatelje, koji će biti spremni pomoći mu i podržati ga.

Polazeći od te prispodobe, Isus nas potiče: „napravite sebi prijatelje od nepoštena bogatstva pa kad ga nestane da vas prime u vječne šatore“ (r. 9).

Naime, upravitelj iz te prispodobe, iako upravlja nepoštenim bogatstvom ovoga svijeta, uspijeva pronaći način da stekne prijatelje, oslobađajući se samoće vlastitog egoizma. Utoliko više, mi, koji smo učenici i živimo u svjetlu Evanđelja, moramo koristiti dobra svijeta i vlastite živote imajući pred očima istinsko bogatstvo, a to je prijateljstvo s Gospodinom i s našom braćom i sestrama.

Dragi prijatelji, ova nas prispodoba poziva da se zapitamo: kako upravljamo materijalnim dobrima, zemaljskim dobrima i samim našim životima koje nam je Bog povjerio? Možemo slijediti kriterij sebičnosti, stavljajući bogatstvo na prvo mjesto i misleći samo na sebe; ali to nas izolira od drugih i širi otrov natjecanja koji često rađa konflikte. Ili pak možemo prepoznati sve što imamo kao Božji dar kojim treba upravljati i koristiti ga kao sredstvo dijeljenja, kako bismo stvarali mreže prijateljstva i solidarnosti, kako bismo gradili dobro, kako bismo izgrađivali pravedniji, pravičniji i svijet u kojem će biti više bratstva.

Molimo se Blaženoj Djevici da nas zagovara i pomogne nam da dobro onim što nam je Gospodin povjerio upravljamo pravedno i odgovorno.