– Evanđelje je knjiga Božjega milosrđa, koju valja čitati i ponovno iščitavati, jer je ono što je Isus rekao i učinio izričaj Očeva milosrđa. Nije sve, međutim, bilo napisano; evanđelje milosrđa ostaje otvorena knjiga, u koju se nastavljaju upisivati znakovi Isusovih učenika, konkretne geste ljubavi, koje su najbolje svjedočanstvo milosrđa. Svi smo pozvani postati živi pisci evanđelja, nositelji radosne vijesti svim ljudima današnjice – istaknuo je Sveti Otac u današnjoj homiliji na misi koju je slavio na Trgu sv. Petra.

Na današnju Nedjelju Božjeg milosrđa, papa Franjo je naglasio da su „tjelesna i duhovna djela milosrđa stil kršćanskoga života“. Tako se nastavlja ono što je Isus učinio na uskrsni dan, kad je u srca prestrašenih učenika ulio Očevo milosrđe. Istaknuo je kontrast straha koji osjećaju apostoli, iza zatvorenih vrata, te Isusova poslanja, šaljući ih u čitav svijet. To može biti prisutno i u nama: nutarnja borba između zatvorenosti srca i otvaranja vrata kako bi izašli iz samih sebe. Krist, koji je prošao kroz zatvorena vrata grijeha, smrti i podzemlja, želi ući i otvoriti zatvorena vrata svakog srca – ustvrdio je Papa.

Stoga je potaknuo da pred „trpećim vapajem za milosrđem i mirom“ ranjenog i prestrašenog čovječanstva, poslušamo Isusov poziv upućen danas svakome od nas.

– Kao što je Otac poslao mene, tako i ja šaljem vas. Biti apostoli milosrđa znači dodirnuti i pomilovati njegove rane, prisutne i danas u tijelu i duši tolike braće i sestara. Liječeći te rane ispovijedamo Isusa, činimo ga prisutnim i omogućujemo drugima da prepoznaju Gospodina i Boga, poput sv. Tome – kazao je Papa, dodavši:

– Biti nositeljica Isusova mira: to je poslanje povjereno Crkvi na dan Uskrsa. Rođeni smo u Kristu kao sredstva pomirenja, kako bismo svima nosili Očev oprost, kako bismo u znakovima milosrđa otkrivali njegovo lice, koje je sama ljubav.

– U trajnosti Božje ljubavi – koja se ne iscrpljuje, ne prestaje i nikada se ne umara – nalazimo podršku u trenucima iskušenja i slabosti, sigurni da nas Bog nikada ne napušta. On zauvijek ostaje s nama. Zahvalimo mu za tu tako veliku ljubav, koju je nemoguće proniknuti. Molimo milost da mi sami budemo milosrdni, kako bismo posvuda širili snagu evanđelja, kako bismo ispisali one stranice evanđelja koje apostol Ivan nije napisao – rekao je na koncu papa Franjo.

Na jučerašnjem bdjenju uoči Nedjelje Božjeg milosrđa Papa je upozorio kako vjera bez milosrđa postaje ideologija.

– Vjera koja se ne može staviti u Gospodinove rane nije vjera! Vjera koja ne može biti milosrdna kao što su Gospodinove rane znak milosrđa, nije vjera, nego ideja, ideologija – ustvrdio je papa Franjo.

– Božje milosrđe stalno se povećava i Bog se nikada ne umara iskazivati nam milosrđe – kazao je Papa, naglasivši kako nam Bog, čije je ime milosrđe,  veliko i beskonačno kao njegova narav, uvijek dolazi ususret sa svojom ljubavlju. Prema Svetome Ocu, milosrđe je prije svega „Božja blizina svojem narodu“, što se očituje u pomoći i zaštiti. To je roditeljska bliskost, poput oca i majke.

– Koliko to nježnosti sadrži i koliko to ljubavi izražava. Nježnost! Riječ koja je gotovo zaboravljena, a koja je današnjem svijetu – svima nama – potrebna. Bog se smilovao ljudskim slabostima jer je u sili svojega milosrđa postao jedan od nas. U Isusu možemo dodirnuti Očevo milosrđe, a istovremeno smo potaknuti sami postati sredstva milosrđa – objasnio je Sveti Otac.

– Može se lako govoriti o milosrđu, međutim najzahtjevnije je postati konkretni svjedok. A taj put traje čitav život i ne treba na njemu zastajati. Isus nam je rekao da trebamo biti „milosrdni poput Oca“ – podsjetio je papa Franjo.

Blizina i nježnost su lica Božjega milosrđa, ali su to i suosjećanje te dijeljenje, utjeha i praštanje. Milosrđe se ne može sakriti i zadržati samo za sebe; što ga se više primi, to ga se više treba pružati. Milosrđe potiče srce na ljubav, da prepozna „lice Isusa Krista iznad svega u onima koji su udaljeni, slabi, osamljeni, zbunjeni i marginalizirani“.

– Milosrđe ne miruje, nego ide tražiti izgubljenu ovcu, a kad je nađe, očituje zaraznu radost. Kako je međutim žalosno kad čujemo da se ljude izbacuje van i pušta da spavaju na ulici. Je li to od Isusa? – upitao je Papa.

– Naša vjera je utjelovljena u Bogu koji je postao tijelom, koji se učinio grijehom, koji je bio izranjavan za nas! Ako ozbiljno želimo vjerovati, trebamo se približiti i dodirnuti tu ranu, pomilovati ju i pognuti glavu te dopustiti da drugi pomiluju naše rane – kazao je papa Franjo.

Nagovor je zaključio idejom koja je proizašla iz susreta s jednom karitativnom skupinom: da u svakoj biskupiji zaživi jedno djelo milosrđa:

– Kako bi lijepo bilo kad bi kao spomen – recimo to tako – spomenik ove Godine milosrđa, u svakoj biskupiji bilo jedno strukturalno djelo milosrđa: bolnica, dom za stare, za napuštenu djecu, škola tamo gdje ih nema, dom za liječenje od ovisnosti… Bilo bi lijepo da svaka biskupija promisli: što mogu ostaviti kao živi spomen, kao živo djelo milosrđa, kao ranu živoga Isusa za ovu Godinu milosrđa?

Radio Vatikan | Bitno.net