Komentirajući čitanje iz Prve knjige o Makabejcima, Papa je govorio o „izopačenom korijenu“ svjetovnosti. Narodni vođe, ne želeći da narod bude izoliran od drugih naroda, zapostavljaju vlastitu tradiciju; pregovaraju s poganskim kraljem i zbog toga su sretni. Kao da su rekli – primijetio je Papa – napredni smo; s napretkom idemo kamo idu i svi drugi narodi“. Riječ je „o duhu nezreloga naprednjaštva, koji smatra da je bolje ići bilo kamo, nego ostati vjeran vlastitim običajima. Taj se narod s kraljem pogađa o „vjernosti trajno vjernomu Bogu“. To je odmetništvo, odnosno preljub. Oni se ne pogađaju samo o nekim vrijednostima, nego i o onomu što je bitno za njihov život: vjernost Bogu – objasnio je Papa.

U ovomu je proturječje: ne trgujemo vrijednostima nego vjernošću. A to je vražji plod, kneza ovoga svijeta, koji nas povodi za svjetovnim duhom. Slijede posljedice: kad su usvojili poganske običaje, kralj je propisao da u njegovu kraljevstvu ima biti samo jedan narod i da se svatko mora odreći svojih običaja. Jedinstvo narodâ nije lijepa globalizacija, nego ujedinjenje uz poštivanje vlastitih običaja: Globalizacija je premoć jednoobraznosti, jednoumlje. A jednoumlje je plod svjetovnosti – kazao je Sveti Otac.

A nakon toga, svi su se narodi uskladili sa zapovijedima kralja, prihvatili su i njegov kult, žrtvovali su idolima i nisu više slavili subotu. Korak po korak, na tom se putu napreduje. Naposljetku je kralj na oltaru sagradio „Grozotu pustoši“ – podsjetio je Papa.

No netko bi mogao reći: „Oče, upravo se to i danas događa?“ Da. Jer i danas postoji duh svjetovnosti; i danas nas zavodi željom da budemo „napredni“ u jednoumlju. Ako se kod nekoga pronašla knjiga Saveza i ako se netko nije pokoravao Zakonu, kralj ga je osudio na smrt: o tome smo posljednjih mjeseci čitali u novinama. Taj je narod trgovao vlastitom vjernošću Bogu; taj narod, nošen duhom svjetovnosti, trgovao je vlastitim identitetom; s pripadnošću narodu koji je Bog jako ljubio i koji je odabrao za svoj narod – rekao je Papa.

Danas se misli – nastavio je Papa – da moramo biti kao i drugi, takoreći „normalniji“, kao što se svi prilagođuju tom nezrelom naprednjaštvu. A potom, slijedi povijest: smrtne osude, ljudske žrtve. Mislite li da danas toga nema; da nema ljudskih žrtava? Ima ih vrlo mnogo. A ima i zakona koji ih štite – kazao je Sveti Otac.

Ali ono što nas tješi jest to da je Bog vjeran; da sebe ne može zanijekati pred navalom svjetovnoga duha kneza ovoga svijeta, pred nevjerom. On nas uvijek čeka i ljubi nas i prašta nam, ako se kajemo zbog kojeg učinjena koraka prema tom svjetovnom duhu, i vraćamo mu se – Vjernom Bogu, nevjernoga naroda. U duhu djece Crkve, molimo Boga da nas po svojoj dobroti i vjernosti spasi od svjetovnoga duha koji svime trguje; da nas zaštiti i vodi naprijed, kako je to činio sa svojim narodom u pustinji, držeći ga za ruku, kao otac svoje dijete. U Božjoj ćemo ruci biti sigurni– zaključio je papa Franjo.

Radio Vatikan