Poštovani direktore,

Zahvaljujem Vam na riječima blizine kojom ste se htjeli učiniti prisutnim u ovom trenutku bolesti u kojem se, kako sam imao prilike reći, rat čini još apsurdnijim. Ljudska krhkost, naime, ima moć učiniti nas lucidnijima s obzirom na ono što traje i što prolazi, na ono što nas čini živima i što ubija. Možda smo zato tako često skloni poricati ograničenja i izbjegavati krhke i ranjene ljude: oni imaju moć propitivati ​​smjer koji smo odabrali, kao pojedinci i kao zajednice.

Želio bih potaknuti vas i sve one koji posvećuju rad i inteligenciju da informirate, putem komunikacijskih alata koji sada ujedinjuju naš svijet u stvarnom vremenu: osjetite punu važnost riječi. To nikada nisu samo riječi: to su činjenice koje grade ljudsko okruženje. Oni mogu spajati ili dijeliti, služiti istini ili je iskoristiti. Moramo razoružati riječi, razoružati umove i razoružati Zemlju. Postoji velika potreba za razmišljanjem, za smirenjem, za osjećajem složenosti.

Dok rat ne čini ništa osim uništavanja zajednica i okoliša, ne nudeći rješenja za sukobe, diplomacija i međunarodne organizacije trebaju novi život i vjerodostojnost. Štoviše, religije se mogu osloniti na duhovnost naroda kako bi ponovno zapalile želju za bratstvom i pravdom, nadu za mir.

Sve to zahtijeva angažman, rad, šutnju, riječi. Osjećajmo se ujedinjeni u ovom nastojanju, kojega nebeska Milost neće prestati nadahnjivati ​​i pratiti.

Franjo

Rim, Poliklinika Gemelli, 14. ožujka 2025.