Papina kateheza na općoj audijenciji u srijedu, 10. veljače 2021.

Draga braćo i sestre, dobar dan!

U prethodnoj katehezi vidjeli smo kako je kršćanska molitva ‘usidrena’ u liturgiji. Danas ćemo naglasiti kako se iz liturgije uvijek vraća u svakodnevni život: na ulice, u urede, u prijevozna sredstva, i tamo nastavlja dijalog s Bogom. Tko moli, taj je poput zaljubljenoga, koji u srcu uvijek nosi voljenu osobu, gdje god bio.

Sve je sažeto u ovom dijalogu s Bogom: svaka radost postaje razlog za hvalu, svaka kušnja – prilika za traženje pomoći. Molitva je u životu uvijek živa, poput žara, čak i kad usta ne govore, srce govori. Svaka misao, čak i ako je naizgled ‘profana’, može biti prožeta molitvom. U ljudskoj inteligenciji postoji i molitveni aspekt. Zapravo, to je prozor s pogledom u otajstvo: on osvjetljava nekoliko koraka koji su pred nama, a zatim se otvara cijeloj stvarnosti koja joj prethodi i nadilazi ju. Ovo otajstvo nema tjeskobno ili uznemirujuće lice. Kristova spoznaja čini nas sigurnima da tamo gdje naše oči i oči našega uma ne vide, postoji nešto – beskrajna milost. Kršćanska molitva u ljudsko srce ulijeva nepobjedivu nadu: kakvo god bilo iskustvo našega puta, Božja ga ljubav može pretvoriti u dobro.

U vezi s tim, Katekizam kaže: ‘U određenim trenucima učimo moliti slušajući Riječ Gospodnju i sudjelujući u njegovu vazmenom otajstvu; ali u svako vrijeme, u zgodama i nezgodama ‘svakoga dana’, daje nam se njegov Duh da nam nadahne molitvu. (…) 8 vrijeme je u Očevim rukama; susrećemo ga u sadašnjem času, ne jučer ni sutra, već danas“ (br. 2659).

Danas susrećem Boga. Uvijek postoji ‘danas’ susreta. Nema drugog divnijeg dana od onoga koji proživljavamo danas. Ljudi koji uvijek misle na budućnost, da će u budućnosti biti bolje, a ne na danas koje se događa, to su ljudi koji žive u fantaziji. Ne znaju držati se konkretnog i stvarnog. ‘Danas’ je realno, stvarno, konkretno. Molitva je danas. Isus nam u susret dolazi danas. Molitva je ta koja ga pretvara u milost, ili bolje rečeno, ta koja nas preobražava: smiruje srdžbu, podupire ljubav, umnožava radost, ulijeva snagu za praštanje. U nekim će nam se trenutcima činiti da više ne živimo, već da milost u nama živi i djeluje kroz molitvu. Nikad nemojte zaboraviti: uzeti danas i, kad nam dođe ljutnja, nezadovoljstvo, zaustavi se i reci: ‘Gospodine, gdje si sada i kamo ja idem?’ Gospodin je tu. On daje pravu riječ, savjet kako ići dalje bez gorčine negativnosti. Molitva je uvijek jednostavna i pozitivna. Svaki dan koji započne, ako se prihvati u molitvi, popraćen je hrabrošću, tako da problemi s kojima se moramo suočiti više nisu prepreka našoj sreći, već pozivi od Boga, prilike za naš susret s Njim. Kad nas Gospodin prati, osjećamo se hrabriji, slobodniji i sretniji.

Zato molimo uvijek za sve i za svakoga. Molimo za svoje drage, ali i za one koje ne poznajemo; molimo čak i za svoje neprijatelje, na što nas Sveto pismo često poziva. Molitva raspolaže izobilnom ljubavlju. Molimo prije svega za nesretne ljude, za one koji plaču u samoći i očaju, kako bi znali da postoji ljubav koja za njih pulsira. Molitva čini čudesa; a siromašni tada po Božjoj milosti osjete da i u njihovoj nesigurnosti molitva kršćanina čini prisutnom Isusovo suosjećanje. On je s velikom nježnošću gledao na umorno i izgubljeno mnoštvo koje je bilo poput ovaca bez pastira (usp. Mk 6,34). Nemojmo zaboraviti da je Gospodin Gospodin suosjećanja, blizine, nježnosti. Te tri riječi nemojte nikada zaboraviti, jer to je način na koji Bog djeluje: suosjećanje, bliskost, nježnost.

Molitva nam pomaže da volimo druge unatoč njihovim pogrješkama i grijesima. Osoba je uvijek važnija od njezinih postupaka, a Isus nije osudio svijet, već ga je spasio. Ružan je život osoba koje stalno osuđuju, okrivljuju. To je težak, ružan život. Budući da je Isus došao kako bi nas spasio, otvori svoje srce, opraštaj, opravdaj druge, razumij, imaj suosjećanja, nježnosti, kao Isus. Budi im bliz. Moramo voljeti sve i svakoga, sjećajući se, u molitvi, da smo svi grješnici i da je, istovremeno, svatko pojedinačno ljubljen od Boga. Ljubeći ovaj svijet na ovakav način, ljubeći ga s nježnošću, otkrit ćemo da svaki dan i sve u sebi nosi skriveni djelić Božjeg otajstva.

Katekizam dalje piše: ‘Moliti unutar događanja svakog dana i svakog časa, jedna je od tajni Kraljevstva objavljenih ‘malenima’, slugama Kristovim, siromasima blaženstava. Dostojno je i pravedno moliti da dolazak Kraljevstva pravednosti i mira utječe na tijek povijesti, no također je važno molitvom ‘umijesiti’ svakidašnje male stvari. Svi oblici molitve mogu biti kvasac s kojim Gospodin uspoređuje Kraljevstvo.’ (br. 2660).

Muškarac, žena, svi mi, poput daha smo, poput niti trave (usp. Ps 144,4; 103,15). Filozof Pascal napisao je: ‘Čitav svemir ne treba se naoružavati da bi ga slomio; para, kap vode dovoljna je da ga ubije.’ Krhka smo  bića, ali znamo moliti: to je naše najveće dostojanstvo i naša snaga. Hrabro! Molite uvijek i u svakoj situaciji, jer Gospodin nam je blizu. A kad je molitva u skladu s Isusovim Srcem, ona čini čudesa.