Govoreći o evanđelju III. Vazmene nedjelje, Sveti Otac je kazao da se ono može sažeti u tri riječi: smrt, uskrsnuće i život.

Smrt. Dvojica učenika vraćaju se u svoju svakodnevicu, razočarani i očajni jer je njihov Učitelj mrtav i nemaju se više čemu nadati. Dezorijentirani su i izgubljeni. Njihov hod, je hod unatrag; udaljavanje od bolnog iskustva Raspetoga – kazao je Papa.

Sveti Otac je rekao kako učenici nisu mogli shvatiti zašto svemogući Bog Isusa nije spasio od takve smrti te da je Kristov križ bio i križ njihovih ideja o Bogu; Kristova smrt – smrt njihovih zamisli o Bogu. Ako ne dopustimo da se skine veo s naših očiju; ako ne dopustimo da se razlomi tvrdoća našeg srca i naših predrasuda, nećemo nikada moći prepoznati Božje lice – kazao je Papa.

Uskrsnuće. Isus se približava učenicima, idući njihovim putem kako bi spoznali da je on “Put, Istina i Život”. Kad pomrča ljudska nada, započinje sjati ona nebeska: “Što je nemoguće ljudima, moguće je Bogu”. Kada čovjek dodirne dno svojih promašaja i nesposobnosti; kada sa sebe svuče iluziju da je bolji od drugih, iluziju samodostatnosti, iluziju da je u centru svijeta, tada Bog pruža svoju ruku i njegovu noć pretvara u zoru, žalost u radost; smrt u uskrsnuće, a uzmicanje, u povratak u Jeruzalem, u život i pobjedu križa – kazao je Sveti Otac.

Papa je nadalje rekao kako su učenici – susrevši Raspetoga–Uskrsloga – našli objašnjenje i ispunjenje svih Pîsama, Zakona i Proroka; našli su smisao prividnoga poraza Križa. Onaj tko ne prođe kroz iskustvo križa, do istine uskrsnuća, sam sebe osuđuje na očaj, a Boga ne možemo susresti prije nego razapnemo svoje ograničene ideje Boga – rekao je papa Franjo.

Život. Susret s uskrslim Isusom, promijenio je život dvojice učenika jer taj susret mijenja svaki život, a svaku neplodnost čini plodnom. Isus iščezava pred njihovim očima kako bi nas poučio da ga ne možemo zadržati u njegovoj povijesnoj vidljivosti nego Crkva treba znati i vjerovati da je On živ; da je s njom te nju samu oživljuje u Euharistiji, po Pismima i Sakramentima. Učenici iz Emausa su to shvatili i vratili se u Jeruzalem kako bi se drugima podijelili svoje iskustvo – kazao je Sveti Otac.

Istinska vjera čini da više ljubimo; da smo milosrdniji, iskreniji i ljudskiji. Oživljava srce kako bi ga pobudila na besplatnu ljubav, bez razlika i prednosti; Istinska vjera čini da u drugome ne vidimo neprijatelja kojega treba pobijediti, nego brata kojega treba voljeti, služiti mu i pomoći.

Istinska vjera nas vodi širenju, obrani i življenju kulture susreta, dijaloga, poštovanja i bratstva; dovodi nas do hrabrosti da oprostimo uvrjeditelju, da palome pružimo ruku; da zaodjenemo gologa, nahranimo gladnoga, posjetimo utamničenoga i pomognemo siroti; da napojimo žednog i u pomoć pritečemo starom i potrebitom – objasnio je Papa.

Što više rastemo u vjeri i spoznaji, više napredujemo u poniznosti i svjesnosti svoje malenosti – rekao je papa Franjo te dodao kako je Bogu mila samo ona vjera koja se ispovijeda životom, a jedini ‘ekstremizam’ koji je vjernicima dopušten, jest ‘ekstremizam ljubavi’. Bilo kakav drugi ekstremizam, ne dolazi od Boga niti mu se sviđa.

Sveti Otac je ohrabrio okupljene vjernike i potaknuo ih da se poput učenika iz Emausa, vrate svom Jeruzalemu, svojoj svakodnevici, puni radosti i odvažnosti vjere. “Ne bojte se otvoriti svoje srce svjetlu Uskrsloga i dopustite mu da promijeni vašu nesigurnost u pozitivnu snagu za vas same i za druge. Ne bojte se sve ljubiti – i prijatelje i neprijatelje – jer u življenoj ljubavi krije se snaga i blago onoga koji vjeruje” – kazao je papa Franjo.

Zaključujući propovijed, Papa poželio da Sveta Obitelj, koja je živjela u Egiptu, prosvijetli srca i blagoslove vjernike i ‘dragi Egipat’ koji je prihvatio propovijedanje svetog Marka i iznjedrio tolike mučenike i svete.

Radio Vatikan | Bitno.net