Ustavni sud Republike Hrvatske odlučio je kako ne prihvaća prijedlog za ocjenu ustavnosti Zakona o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (kolokvijalno zvanog Zakon o pobačaju), pritom naloživši Saboru da u roku dvije godine donese novi zakon kojim bi se reguliralo to pitanje.

Na početku tiskovne konferencije koja je započela u 11 sati, predsjednik suda Miroslav Šeparović istaknuo je kako se radi o teškom moralnom, zdravstvenom i pravnom pitanju oko kojeg nema konsenzusa.

Također je istaknuto kako Europski sud za ljudska prava smatra da postoji pravo na život svake osobe, ali se nerođeno dijete ne smatra “osobom” izravno zaštićenom člankom 2. Konvencije o ljudskim pravima.

Premda Ustavni sud smatra da je postojeći zakon o pobačaju formalno neustavan jer se poziva na ustav donesen u SFRJ, to ga ne čini automatski neustavnim s obzirom na to da je, u skladu s načelom kontinuiteta Republike Hrvatske s bivšom državom, RH “prihvatila propise i druge akte tih država, do donošenja novih zakona, odnosno do njihova usklađenja s vlastitim pravnim poretkom”.

“Primjenjujući navedena načelna stajališta na konkretan slučaj proizlazi da je zakonodavac, budući da do sada osporeni Zakon nije isključio iz pravnog poretka Republike Hrvatske, prihvatio da on u njemu egzistira, iako formalno neusklađen s Ustavom. Dakle, prihvatio je presumpciju njegove usklađenosti, a posljedično i suglasnosti s Ustavom. Stoga je Ustavni sud taj koji je pozvan u postupku ocjene suglasnosti osporenog Zakona s Ustavom odlučiti o njegovoj suglasnosti odnosno nesuglasnosti s Ustavom”, stoji u sažetku odluke.

“Ustavni sud po tom pitanju postupa na isti način kao da je zakon donesen prema Ustavu iz 1990.”, nadodao je Šeparović.

Pritom je istaknuto kako u nadležnosti Ustavnog suda nije odluka o pitanju kad počinje život, već je li zakonodavstvom utvrđena pravilna ravnoteža između javnog interesa za zaštitu nerođenog djeteta te privatnog interesa majke da u slobodi odlučuje o svom duhovnom i tjelesnom boljitku.

Stoga suci smatraju kako je zakonsko rješenje o mogućnosti pobačaja do 10. tjedna trudnoće “u suglasnosti s Ustavom”, pritom ističući kako nakon tog datuma žena koja želi abortirati mora imati suglasnost nadležnog tijela i to “ako se utvrdi da se na drugi način ne može osigurati zdravlje žene, da će dijete biti rođeno s teškim tjelesnim manama ili ako je dijete začeto uslijed teškog kaznenog djela”.

Međutim sud je zatražio od Hrvatskog sabora da u roku od dvije godine donese novi zakon u skladu s utvrđenjima Ustavnog suda navedenim u obrazloženju rješenja.

“Na zakonodavcu je, stoga, da uz nužne zakonodavne promjene iz naprijed navedenih razloga, u novom Zakonu odredi edukativne i preventivne mjere tako da prekid trudnoće bude izuzetak. U okviru svoje široke slobode procjene zakonodavac je slobodan odrediti mjere koje smatra svrhovitima da se kroz edukativne i preventivne programe, primjerice uključivanjem reproduktivnog i spolnog obrazovanja, promovira spolno odgovorno ponašanje te odgovornost i muškarca i žene u prevenciji neželjene trudnoće.”

“Zakonodavac također može, kako bi ženi omogućio da njezino određenje prema trudnoći i majčinstvu bude slobodno, odrediti primjereno razdoblje razmišljanja prije donošenja odluke o prekidu ili nastavku trudnoće u kojem bi joj bile pružene sve informacije o trudnoći i uslugama koje joj stoje na raspolaganju (primjerice, o savjetodavnim centrima i zdravstvenoj zaštititi za vrijeme trudnoće i poroda, o radnim pravima trudnica i majki, o dostupnosti jaslica, o centrima koji osiguravaju odgovarajuću kontracepciju i informacije o sigurnom seksu, te o centrima u kojima se savjetovanje može obaviti prije i nakon trudnoće). Na zakonodavcu je također odrediti hoće li novim zakonom urediti pitanje troškova prekida trudnoće (hoće li ih i u kojim slučajevima snositi žena ili će oni teretiti državni proračun), pitanje priziva savjesti liječnika koji ne žele obavljati prekide trudnoće i sl.”

Odluku je podržalo 12 od 13 sudaca uz izdvojeno mišljenje suca Miroslava Šumanovića koji smatra da Ustavni sud mora donijeti odluku o poimanju ljudskog bića i odgovor na pitanje kada počinje ljudski život. Sudac Šumanović također je preporučio da se sadašnji zakon ukine.

Odgovarajući na pitanja novinara predsjednik Ustavnog suda spomenuo je kako su medicinski fakulteti u Zagrebu i Rijeci dali mišljenje prema kojem život počinje spajanjem muške i ženske spolne stanice.

Također je ustvrdio kako Ustavni sud ne smatra da postoji pravo na pobačaj: “Ustavni sud ne smatra da postoji ustavno pravo niti ljudsko pravo na pobačaj, o tome ne govori ni hrvatski Ustav ni međunarodno pravo, ali postoji žensko pravo na slobodu i privatnost da u jednom kratkom periodu od 10, 12 tjedana donese tu odluku, a nakon toga nastupa javni interes društva da zaštiti pravo nerođenog života.”

Unatoč tome, predsjednik suda Šeparović je istaknuo kako nakon ove odluke zakonodavac (Hrvatski sabor) ne može donijeti odluku o zabrani abortusa.

Sažetak odluke Ustavnog suda možete pročitati OVDJE.

Tino Krvavica | Bitno.net