Trodnevni seminar katoličkih novinara i komunikatora iz cijeloga svijeta “Crkvena komunikacija: lica, ljudi, priče” – središnja je tema trodnevnoga seminara katoličkih novinara i komunikatora iz cijeloga svijeta koji je u ponedjeljak, 16. travnja 2012. počeo na Papinskog sveučilištu “Santa Croce” u Rimu i okupio je tristotinjak sudionika. Osmi međunarodni seminar u Rimu nastavio je 17. ožujka s okupljanjem izvrsnih predavača i komunikatora iz cijelog svijeta. “Što radio očekuje od Ureda za informiranje?” tema je izlaganja američkog teologa Stephana Gajdosika, predsjednika Katoličke radijske asocijacije. Između ostalog, utemeljitelj je i radija Posvećene Milosti te je svoju poruku sažeo u prvi temelj: potrebu sinergije između radija i Ureda za informiranje, harmonično djelovanje i njihov zajednički rad, kako bi se ostvario što veći utjecaj na društvo i kulturu u kojima su snažne i poruke zla. Prema njegovu mišljenju, biskupijski Ured za informiranje ima ključ za sinergiju s katoličkim radijem, ali i svim drugim formama medija: televizijom, novinama, portalima i ostalim digitalnim medijima. O tome na koji način reagirati u nepredviđenim i rizičnim situacijama, promišljao je Gajdosik, uvjeren da loš imidž Crkve ne mogu popraviti samo biskupijski, odnosno glasnogovornici hijerarhije Crkve. Upozorio je da u SAD-u postoji impresivna i dobro planirana kampanja koja u zajedničkom djelovanju, npr. za legalizaciju homoseksualnih brakova, okuplja američku vladu, obrazovne institucije, korporacije i medije. Čak 33% katolika smatra da, usprkos učinjenom pobačaju, može i dalje ostati “dobrim katolikom”. Kakva je to poruka, upitao je Gajdosik, istaknuvši: “Moramo imati viziju toga što jesmo i što želimo biti. Nismo samo novinari, pisci određene poruke. Mi smo misionari u, sa i kroz Crkvu – i kroz medije. Taj je posao zapravo evangelizacija i ima nadnaravnu svrhu, iznad mjesta ovdje i trenutka sada. Naša komunikacija znači nadnaravno posredovanje poruke kroz moć i u snazi Boga”. O inicijativi “Katolički glasovi” u Velikoj Britaniji govorio je Jack Valero, suutemeljitelj tog programa, koja je nastala kao jedan od plodova rujanskog posjeta pape Benedikta XVI. 2010. godine. Taj je projekt nastao u želji da se Crkva u povodu Papina dolaska kvalitetno i sadržajno predstavi na televizijskim i radijskim postajama. No, posljedica intenzivne pripreme i šestomjesečnih radnih susreta postala je puno šira – takva da sad “Katolički glasovi” pomažu Crkvi da odgovori pozivu Pape i biskupa za uvjerenim glasovima katolika koji smislene crkvene nutarnje poglede mogu donijeti i iznijeti u javnu arenu i širu javnost. Srce tog projekta je ideja okupiti katolike koji s uvjerenjem i argumentirano mogu govoriti o neuralgičnim pitanjima s kojima se Crkva i društvo suočavaju, a u kojima pozicije Crkve postaju skandalozne. Ta pitanja najviše zanimaju javnost i najčešće se pojavljuju u svakodnevnoj konverzaciji i medijima. Kako javnosti predstaviti snagu, značenje i ljepotu vjere bila je tema izlaganja “Posredovati priče Crkve s licima i slikama” u kojima su konkretne pozitivne i negativne primjere u tretiranju pojedinih pitanja od strane javnosti obrazlagali biskupijski glasnogovornici Michael Prüller (Beč), Monika Vyvodova, (Prag), Pier Durieux (Francuska) i Giuseppe Grazia (Švicarska). Zašto Crkva nervira, zašto zabranjuje i zapovijeda, zašto žene ne mogu biti svećenice, a rastavljeni primati pričest, česti su prigovori i pitanja na koja ljudi zahtijevaju odgovore. No, pritom zainteresirani za te odgovore ne prihvaćaju i ne mogu shvatiti teološko tumačenje tih odgovora. Upozoreno je da katolik u svom nastupu često ne predstavlja vjeru i Crkvu nego institucionalni dio djelovanja Crkve. Zato treba predstavljati primjere ljudi pokrenutih vjerom. Kad laik nešto kaže o razlogu vjerovanja i ponašanja Crkve, to je puno jače i snažnije nego kada to obrazlaže član crkvene hijerarhije. Nasuprot govoru o zabrani, zapovijedi i zakonu, treba njegovati govor u formi prijateljstva s Bogom. Istaknuto je da lice ljudi vjere i Crkve treba povezati s institucijom. Nažalost, danas je poljuljano povjerenje ljudi u sve vrste institucija, pa i u Crkvu. Zato javnosti treba predstavljati poticajne, lijepe ljudske primjere i geste koji mogu imati utjecaj na medije. Pri tome je važno afirmativno pokazati npr. osobnost svećenika ili biskupa kao normalnog ljudskog bića, sa smislom za humor. U srijedu 18. travnja sudionike međunarodnog seminara “Komunikacija Crkve: lice, ljudi i priče” u Rimu, među njima i Laudatov tim: suradnice Tanja Popec, Ines Grbić i urednica portala Laudato.hr Marija Pandžić, na općoj audijenciji u Vatikanu pozdravio je papa Benedikt XVI.(ika/bitno.net) Podijeli:
SVJEDOK VJERE Mučenik za vjeru vlč. Stjepan Horžić: Partizanu koji ga je ubio rekao je ‘Molit ću se za tebe gore’
VELIKE MISTIČARKE KATOLIČKE CRKVE (10) Blažena Aleksandrina da Costa – žena koju je Sotona mrzio savršenom mržnjom
PROTIV 'GOSPODARSTVA KOJE UBIJA' Ovo su glavni naglasci prve apostolske pobudnice Lava XIV. ‘Dilexi te’
LEKCIJE IZ LISIEUXA Zašto je 100 godina nakon kanonizacije Mala Terezija i dalje mnogima omiljena svetica?