Treba li katolik sudjelovati u “ledenom izazovu”?

Polijevanje ledenom vodom, popularni „ledeni izazov“, zahvatio je čitav svijet. Svi – od poznatih političara, preko glumaca, pjevača i ostalih, svjetskoj ili domaćoj javnosti poznatih osoba, sve do posve običnih ljudi – žele sudjelovati u podizanju svijesti o amfiotričnoj lateralnoj sklerozi (ALS), bolesti za koju, navodno zbog „premalog“ broja oboljelih, farmaceutske kompanije nemaju interesa ulagati u pronalaženje lijeka.

I dok nitko ne dovodi u pitanje važnost ukazivanja na teške sudbine oboljelih od ove opake neurološke bolesti i nužnost pronalaženja lijeka, sve se više čuju glasovi koji dovode u pitanje jedan od načina istraživanja. Naime, Udruženje oboljelih od ALS-e (ALSA) koje stoji iza čitave kampanje, na svojim je stranicama objavilo kako neka istraživanja koja financiraju uključuju korištenje embrionalnih matičnih stanica, a što je sa stajališta Katoličke Crkve nedopustivo jer uključuje uništavanje ljudskih embrija koji „od samog početka posjeduje ljudsko dostojanstvo“. (VIDI: Dignitas personae. Dostojanstvo osobe, I, 5.  Naputak o nekim bioetičkim pitanjima Kongregacije za nauk vjere iz 2008. godine.)

– Cijenimo suosjećanje koje je mnoge potaknulo na sudjelovanje u „ledenom izazovu“, ali poznato je moralno načelo prema kojem dobar cilj nije dovoljan. Način na koji je on ostvaren mora biti moralno dopustiv – izjavio je glasnogovornik biskupije Cincinnati Dan Andriacco, preporučivši da svi koji žele pomoći oboljelima svoj dar pošalju Medicinskom Institutu Ivana Pavla II u Iowa Cityju koji svoja istraživanja provodi isključivo na odraslim matičnim stanicama.

Na moralnu problematiku vezanu uz ovaj globalni trend ukazao je i američki Nacionalni katolički centar za bioetiku, upozorivši kako donatori moraju znati hoće li darovani novac biti upotrijebljen moralno.

Svoj glas digla je Lila Rose, predsjednica pro-life udruženja Live Action. U izjavi za LifeSiteNews, Rose je izjavila kako je „časno boriti se protiv ove smrtonosne bolesti“, ali je „velika šteta što ALSA podupire istraživanja koja se temelje na eksperimentiranju i ubijanju malenih, nevinih ljudskih bića“.

– Istraživanje embrionalnih matičnih stanica, koje uključuje uništavanje nerođenih ljudskih bića, u svojoj je biti neetično i kršenje je temeljnih ljudskih prava – rekla je Rose, dodavši kako čak i oni koji se s time ne slažu, moraju priznati kako su i sama istraživanja embrionalnih matičnih stanica iznevjerila očekivanja, zbog čega je postalo upitno postaje toliko inzistirati na njima.

Dakle, iako samo sudjelovanje u ovom globalnom trendu ne predstavlja izravnu financijsku pomoć Udruženju koje provodi moralno nedopustiva istaživanja, ono će ipak na neizravan, „trendovski“ način, mnoge potaknuti na donaciju. Stoga i samo sudjelovanje postaje problematično ili bi barem trebalo postati. No, što u današnjem svijetu u kojem globalno popularni znanstvenici bez poteškoća govore o moralnoj dužnosti ubijanja djece s Downowim sindromom, u svijetu u kojem se godišnje izvrši skoro 50 milijuna (registriranih!) pobačaja, svijetu koncentracijskih logora i neprestanih ratova – predstavlja jedan embrij? Ništa više od, kako mnogi kažu, obične „nakupine stanica“ koju treba što bolje iskoristiti. Jer dobro je poznato da cilj opravdava sredstvo. A ljudski embriji? Njih možemo uključiti u onu Staljinovu: “Jedna smrt je tragedija, milijuni su statistika.“

Miodrag Vojvodić/Bitno.net