Kardinal Vincent Nichols, predsjednik Katoličke biskupske konferencije Engleske i Walesa, u pastirskom pismu objavljenom 2. travnja pozvao je vjernike da kontaktiraju svoje saborske zastupnike – čak iako su to već učinili – da bi se usprotivili legalizaciji potpomognutog samoubojstva.

Pismo će se čitati u župama Westminsterske nadbiskupije od 5. do 6. travnja. Očekuje se da će i drugi biskupi diljem Engleske i Walesa izdati slična pastoralna pisma koja će se čitati ovog vikenda, piše Tablet.

Prema Nicholsu, nije se dovoljno vremena posvetilo razmatranju tog zakona prije glasanja: „Sam prijedlog zakona dugačak je i složen te je objavljen samo nekoliko dana prije nego što su zastupnici o njemu glasovali, što im nije dalo dovoljno vremena da se o njemu posavjetuju ili da razmisle o njemu.“

„Žalosni su prioriteti Parlamenta – Donji dom proveo je mnogo više vremena raspravljajući o zabrani lova na lisice nego na raspravu o legalizaciji potpomognutog samoubojstva“, također je napisao.

Uoči trećeg čitanja prijedloga zakona te njegova izglasavanja, koje će se zbiti oko 25. travnja, kardinal je istaknuo brojna pitanja na koja se nije odgovorilo zbog manjka dostatne rasprave: „Mogu li zastupnici jamčiti da se područje primjene zakona neće proširiti? U gotovo svakoj državi koja je uvela zakon o potpomognutom samoubojstvu, njegov opseg je širi nego što je to bilo prvotno zamišljeno.“

Postavio je i pitanje tko će zaštititi one ranjive od prisile na potpomognuto samoubojstvo ili od toga da se osjećaju da su na teret svojoj obitelji, ali i hoće li postojati jamstvo da se nijedan liječnik ili bilo koji zdravstveni djelatnik neće prisiljavati da sudjeluje u potpomognutom samoubojstvu. Nadalje, kakvu će ulogu imati pravosuđe? Hoće li se činiti neki rezovi u Nacionalnoj zdravstvenoj službi ili će se moći nositi s vršenjem potpomognutog samoubojstva? „Hoće li ovo značiti uspostavu ‘nacionalne službe smrti’?“, napisao je kardinal u pismu.

Umjesto eutanazije, kardinal Nichols istaknuo je važnost brizi za ranjive skupine ljudi i društvu: „Za razliku od odredbi ovog zakona, ono što je potrebno jest prvorazredna, suosjećajna palijativna skrb. To je već omogućeno mnogima u našem društvu, ali nažalost, takve skrbi nedostaje i nedovoljno je financirana. Nitko ne bi trebao biti ubijen jer je postao drugima na teret. Umjesto toga, dobro društvo bi dalo prioritet brizi za starije, ranjive i slabe. Životi naših obitelji su bogatiji jer cijenimo njihovu prisutnost.“

Iz Westminsterske nadbiskupije potakli su vjernike da se ujedine u „molitvi i suosjećajnoj akciji“ te se na taj način usprotive potpomognutom samoubojstvu.