Pedeset metara od katoličke crkve u kojoj je ubijeno 150 ljudi nalazi se obiteljska kuća muškarca Pringanthe Jayakodyja. On je sa svojom suprugom i sinom tijekom terorističkih napada na Šri Lanku sudjelovao na svetoj misi u crkvi svetog Sebastijana u Negombou.

„Sjećam se kako mi je susjed nakon eksplozije rekao da je vidio mojeg sina kako hoda. Sin se uskoro pojavio. Na sebi je imao krvavu odjeću, a ja sam zahvalio Bogu jer je živ. U tom sam trenutku još vjerovao da je moja supruga na sigurnom. Čekao sam i čekao“, izjavio je Pringantha. Sin je zadobio lakše ozljede, a supruga je naposljetku pronađena mrtva.

Muškarac danima nije mogao prihvatiti njezinu smrt, ali je mjesec dana nakon krvavih terorističkih napada na Šri Lanku uspio pronaći snagu za oprost ubojicama.

„Ponosan sam što sam katolik. Nakon svega što mi se dogodilo, ja sam i dalje ponosan što sam vjernik. Ovi ljudi koji su umrli, uključujući i moju suprugu, oni u posvetili svoje živote Bogu. I nikome drugome“, dodaje.

Otac Shamir je koncelebrirao na misi kada je crkva napadnuta. Nalazio se na oltaru. „To je bilo i tužno. Međutim, napad nije ugrozio nego ojačao vjeru naših ljudi. Nakon toga su nastavili u još većem broju dolaziti na velika okupljanja, prvenstveno na svete mise”, izjavio je svećenik za Rome Reports.

Teroristički napadi su odnijeli brojne živote, ali nisu uništili vjeru tamošnjih katolika. Međunarodna organizacija „Pomoć Crkvi u nevolji“ je vrlo brzo pružila podršku katoličkoj zajednici koja je na sam Uskrs doživjela strašnu tragediju. Međutim, iz te organizacije tvrde kako su sada potrebni dugoročni projekti kako bi se kršćanska zajednica ojačala i oporavila od ove strašne tragedije.

Rašeljka Zemunović | Bitno.net