Ravnatelj ureda za komunikaciju biskupije Kafanchan raduje se zbog puštanja na slobodu don Okechukwua, otetoga prošlog utorka. Međutim, ističe slojevitost društveno-političke situacije u zemlji, gdje se svećenici napadaju kako bi oslabile vrlo snažne veze u zajednici.

Dok je u četvrtak poslijepodne u Nigeriji otet još jedan katolički svećenik, otac Mark Ojotu, iz biskupije Otukpo, treći u samo pet dana, don Sylvester Okechukwu, kojega je u utorak otela naoružana skupina, jučer je pušten na slobodu. Molimo Boga da ubrza oslobađanje svih koji su još uvijek u rukama otmičara – stoji u priopćenju Ureda za komunikacije biskupije Kafanchan. No stanje je u zemlji i dalje puno straha zbog napada kojih je sve više.

“Primili smo tu vijest s velikom radošću, jer nismo to očekivali”, rekao je za Radio Vatican, u telefonskom razgovoru iz Kafanchana, otac Gabriel Okafor, ravnatelj Biskupijskoga ureda za komunikaciju. Tko je odgovoran za oružane napade u zemlji i koji su razlozi za njih? “Sljedeće su godine izbori, i svake godine pred izbore vlada takva napetost. Često sami političari naoružavaju mladiće, a oni to oružje rabe kako bi činili zlo. Mnogi od njih žive u šumi”, napomenuo je otac Gabriel.

“Napetost je i dalje velika, iako živimo zajedno s muslimanima, kršćanima i pripadnicima tradicionalnih religija. Napadi na svećenike služe kako bi se oslabila snaga vjere, jer u konačnici, oni čuvaju vjeru”, rekao je svećenik ističući veliku slojevitost društveno-političkoga i vjerskoga konteksta. “Svećenik je uporište zajednice. Zato se svećenike napada”, objasnio je, “jer se tako gubi to uporište, a ovce se gube… u tom je smislu riječ o strateškim akcijama”.

Zaklada papinskoga prava Pomoć Crkvi u nevolji procjenjuje da je od početka oteto oko 30 osoba. “Ekstremisti koji pripadaju etničkoj skupini Fulani, teroristi, pripadnici džihadističkih skupina ili kriminalne skupine zainteresirane za otkupninu malo su važni”, stoji u priopćenju zaklade. “Bitno je da je u Nigeriji 2022. godine strašno opasno ispovijedati svoju vjeru. Važna je značajna nesposobnost, i možda ne samo neprimjerenost, saveznih i lokalnih vlasti i institucija. Jednako je važna i ravnodušnost, koju primjećujemo u Europi, za sudbinu hrabrih službenika Božjih i zajednica koje su im povjerene”, istaknuto je u priopćenju Zaklade Pomoć Crkvi u nevolji.