Bračni par iz Mönchengladbacha, Ernst i Annette Jansen-Winkeln, svoj su rad posvetili vrlo plemenitom cilju: spašavanju vitraja iz njemačkih katoličkih i protestantskih crkava koje su predviđene za rušenje.

Dosad su uspjeli spasili preko 650 vitraja, uključujući i one iz nedavno srušene ‘katedrale’ iz Immeratha, ali to nije brojka na kojoj planiraju stati.

“Ne možemo gledati kako se prozori bacaju, a crkve uništavaju”, kažu Ernst i Annette koji ne spašavaju samo vitraje crkava od povijesnog značaja, nego i onih novoizgrađenih poput crkve svete Barbare, podignute 1952.

Gospodin i gospođa Jansen-Winkeln, povjesničar umjetnosti i fotografkinja, godišnje zbog ovog posla prijeđu oko 100 000 kilometara, a skidanje i spremanje vitraja nerijetko moraju osobno platiti i to oko 5000 do 10 000 eura po pojedinoj crkvi, što znači da, uzevši u obzir putne troškove i uloženo vrijeme, imaju značajne troškove posla.

“Crkva nije dobar čuvar svojeg povijesnog nasljeđa”, žali se gospodin Jansen-Winkeln, koji smatra da takav odnos nije pošten prema onim vjernicima koji su financirali izgradnju umjetničkih djela koja danas nestaju.

Spomenimo i kako ovo dvoje vrijednih supružnika ne rade samo na pojedinačnom spašavanju vitraja, nego i na njihovoj zakonskoj zaštiti. Želja im je da se umjetnička dobra zaštite ustavom, zbog čega su osnovali Akademiju umjetnosti u staklu koja radi na ostvarenju toga cilja.

Ivo Džeba | Bitno.net