Hrabrost za započeti, ljepota postojanja i nada u rast, ponašajući se prema “Božjem stilu”, koji čine blizina, suosjećanje i nježnost – srž je govora koji je papa Franjo danas, 7. rujna, poslijepodne po lokalnom vremenu i prijepodne po srednjoeuropskom, održao okupljenima u svetištu Marije Pomoćnice u Port Moresbyju. Bio je to susret s biskupima Papue Nove Gvineje i Salomonskih Otoka, svećenicima i đakonima, redovnicima i redovnicama, te sjemeništarcima i katehistima, javlja Vatican News.

Nakon kurtoaznoga posjeta generalnom guverneru i susreta s vlastima, civilnim društvom i diplomatskim zborom prijepodne, po lokalnom vremenu, papa Franjo je imao vrlo dirljiv susret s djecom ulice i onom s invaliditetom u Caritasovoj srednjoj tehničkoj školi. Nakon toga je pošao u marijansko svetište na posljednji javni događaj toga dana gdje mu je predsjednik Biskupske konferencije Papue Nove Gvineje i Salomonskih otoka, monsinjor Otto Separy, poželio dobrodošlicu u toj prekrasnoj zemlji s 800 različitih jezika ​i kultura i tisuću plemena. Biskup je Papi izrazio zahvalnost na njegovoj prisutnosti, na tom – kako je rekao – „dragocjenom daru za Crkvu u ovoj zemlji i za svakoga od nas pojedinačno, jer potvrđuje naše zajedništvo u samo jednoj vjeri”.

Nakon nekoliko svjedočanstava, papa Franjo je pohvalio to biskupijsko svetište, koje je bilo domaćin susreta, posvećeno Mariji Pomoćnici kršćana. Mariji Pomoćnici – dodao je Papa – prema naslovu tako dragom svetom Ivanu Boscu; Maria Helpim, kako ju nježno ovdje zazivate.

Potom ga je usporedio s gradnjom – na koju je 1844. godine Gospa nadahnula utemeljitelja Salezijanske obitelji – bogoštovnoga mjesta u njezinu čast u Torinu, koje je poslije postalo središte za širenje evanđelja, za obrazovanje mladih i za karitativna djela, uporište za mnoge ljude. Prisjetivši se sa smiješkom da je kršten u crkvi posvećenoj Mariji Pomoćnici u Buenos Airesu, Papa je objasnio da svetište u Port Moresbyju može na poseban način biti simbol triju aspekata kršćanskoga i misionarskoga hoda: hrabrosti za početak, ljepote postojanja i nade u rast.

Hrabrost za početak – rekao je Sveti Otac – jest ona graditeljā crkve i njihovoga čina vjere, koja je, međutim, moguća samo zahvaljujući brojnim drugim hrabrim počecima onih koji su im prethodili. Pritom se Papa osvrnuo na dolazak misionara u tu zemlju sredinom 19. stoljeća. Prvi koraci njihova rada nisu bili laki – kazao je – ali nisu odustali te su s velikom vjerom i apostolskim žarom nastavili propovijedati evanđelje i služiti braći, počinjući mnogo puta ispočetka tamo gdje nisu bili uspješni, uz brojne žrtve.

Na to nas podsjećaju lica svetaca i blaženika povezana s poviješću katolicizma u Oceaniji. Misionari su – dodao je – ljudi polazaka, to je njihov život.

Upravo zahvaljujući njima, njihovim „polascima“ i „ponovnim odlascima“, mi smo tu te i danas, unatoč izazovima kojih ne nedostaje, i dalje idemo naprijed, bez straha, znajući da nismo sami: ​​Gospodin je taj koji djeluje, u nama i s nama, čineći nas, poput njih, oruđem svoje milosti.

Govoreći o polascima, Papa je preporučio važan put na koji ih treba usmjeriti, na onaj prema predgrađima njihove zemlje, misleći na ljude koji pripadaju najugroženijim skupinama urbanoga stanovništva i koji žive u najudaljenijim napuštenim područjima, gdje katkada nedostaje najpotrebnije. Papa je posebno zabrinut za one koji su marginalizirani i ranjeni, moralno i fizički, predrasudama i praznovjerjem, ponekad do te mjere da riskiraju život.

Toj braći i sestrama Crkva želi biti posebno blizu, jer Isus je u njima prisutan na poseban način, a gdje je on, naša glava, tu smo i mi, njegovi udovi.

Molim vas – dodao je Papa obraćajući se prisutnima – nemojte zaboraviti tri najljepša Božja stava, blizinu, samilost i nježnost.

Drugi aspekt, ‘ljepotu postojanja’, Papa vidi simboliziranu u školjkama ‘kina’ postavljenima kao ukras u prezbiteriju crkve u znak blagostanja:

Podsjećaju nas da smo ovdje najljepše blago u Očevim očima mi, okupljeni oko Isusa, pod Marijinim okriljem, duhovno sjedinjeni sa svom braćom i sestrama koje nam je Gospodin povjerio, a koji ne mogu biti ovdje, s gorućom željom da cijeli svijet upozna evanđelje i podijeli s nama njegovu snagu i svjetlo.

Osvrnuvši se u govoru na jedno od izloženih svjedočanstava i pitanje kako mladima prenijeti entuzijazam poslanja, papa Franjo je podsjetio na riječi Benedikta XVI. koji je govorio da je dokazani način za to upravo njegovanje i dijeljenje s njima naše radosti što smo Crkva, gostoljubivi dom koji čini živo, odabrano i dragocjeno kamenje, koje je Gospodin postavio jedne uz druge i učvrstio svojom ljubavlju.

Sveti je Otac tako došao do trećega i posljednjeg aspekta, do nade u rast, nadahnjujući se prizorom Crvenoga mora prikazanog u svetištu, s Abrahamom, Izakom i Mojsijem, patrijarsima učinjenima plodnima vjerom.

To je važan znak, jer i nas danas potiče da se pouzdajemo u plodnost našeg apostolata, nastavljajući sijati sitno sjeme dobra u brazde svijeta.

Iako sitne „poput zrna gorušice“, ako se pouzdajemo i ne prestanemo ih širiti, Božjom će milošću te sjemenke niknuti, dati obilnu žetvu i proizvesti stabla sposobna primiti ptice nebeske – istaknuo je Sveti Otac – Tako nastavljamo evangelizirati, strpljivo, ne dopuštajući da nas obeshrabre teškoće i nesporazumi.

Nastavite tako svoje poslanje, kao svjedoci hrabrosti, ljepote i nade! I ne zaboravite Božji stil: blizina, suosjećanje i nježnost. Uvijek naprijed u tom stilu!