Fra Mato Vincetić je 20. kolovoza na Plehanu održao propovijed u kojoj je prozvao migrante muslimanske vjeroispovijesti.

Tom prilikom izgovorio je, između ostalog, i ove riječi:

“Ne možemo prihvaćati migrante u svoju kuću, dati im sve što radi, a oni onda bezočno, drsko, bezobrazno i bezobzirno dođu i kažu ‘Ja sam musliman, moraš mi dati hranu koju ja hoću jesti’.

Vidi, molim te. Došao si iz zemlje gladan i žedan, gol i bos. Tvoj Bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog. Došao si ovdje u moju kuću gdje je Bog Isus Krist kojem ja zahvaljujem za sve blagodati koje ja imam na Zapadu – ja zahvaljujem njemu. I sada ti meni naturaš tog tvog Boga koji te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog da ja njemu i tebi moram ispunjavati volju.”

(…)

“Dobro, nije problem, dat ćemo mu jesti, ali on kaže ne smiješ svinjetinu, moraš mu teletinu. Vidite bezobrazluka! Zato je Isus ovoj ženi rekao: Halo, ne može to tako. Tvoj Bog te ostavio gladnog, žednog, golog i bosog, došla si k meni, sad tražiš od mene da ti ja napravim dobro. Nije problem, napravit ću ti dobro, ali ti ćeš opet biti… klanjat se… Ne, ne može. Ostavi se svog Boga, priznaj vjeru u pravoga Boga, pa ćemo ti onda dati sve. Dobit ćeš sve ono što i mi imamo.”

Reagirali franjevci i nadbiskupija

Na njegovu propovijed, koja se ubrzo proširila društvenim mrežama i medijima, reagirali su Vrhbosanska nadbiskupija i Franjevačka provincija Bosne Srebrene, istaknuvši kako su njegove riječi protivne evanđelju i katoličkom nauku.

Danas je, pak ispriku uputio i sam fra Mato Vincetić.

‘Ispričavam se svima’

“Iskreno se ispričavam svima koji su moje riječi iz isječka navedene propovijedi doživjeli kao povredu vjerskih i drugih ljudskih osjećanja. To nije nikako i nipošto bila nakana ove moje propovijedi, pa tako ni u javnosti prikazanog isječka.

Tumačeći, naime, Kristove „teške riječi“ upućene jednoj ženi poganki u evanđelju pročitanom toga dana, i sam sam nažalost uzeo ‘teške riječi’ kao i nespretan i nesretan primjer u pokušaju suvremene kontekstualizacije razumijevanja Kristova doba i vremena.

Duboko žalim zbog toga ako su ove moje ‘teške riječi’ i nespretan primjer izazvale povredu vjerskih i ljudskih osjećaja kod pripadnika drugih vjera, vjeroispovijesti ili nevjernika. Tkogod je poslušao moju cijelu propovijed znat će da sam tu govorio o univerzalnosti kršćanske poruke upućene od Isusa za ljude svih vremena i prostora, kao i to da je vjera u Boga za nas vjernike i sljedbenike Isusa Krista ‘conditio sine qua non’ kako za sretan ovozemaljski, tako i za blaženi nebeski život”, poručio je fra Mato Vincetić.