U srijedu, 9. svibnja, australski je znanstvenik u dobi od 104 godine održao novinarsku konferenciju za svjetske medije u pretrpanoj dvorani. Sjedeći u invalidskim kolicima, u pratnji aktivista za eutanaziju, David Goodall je izjavio da bi „svaka osoba starija od srednje dobi trebala imati neupitno pravo da prekine svoj život kako i kada hoće”.

Sutradan je bio mrtav.

Goodall, istaknuti ekolog, nije bio smrtno bolestan. Bio je samo umoran od života. Slabije se kretao, vid i sluh su mu oslabili, ali bio je lucidan i nije ga boljelo.

Tako je Goodall, dugogodišnji član organizacije Philipa Nitschkea Exit International, postao reklama za ozakonjivanje samoubojstva na zahtjev, tzv. “racionalnog samoubojstva”, u Australiji i drugdje. U kampanji GoFundMe koju je organizirao dr. Nitschke prikupljeno je dovoljno novca za let poslovnom klasom do Basela. Goodall je tamo umro uz pomoć bizarno nazvanih Life Circle/Eternal SPIRIT Foundation, nastalih iz poznatije organizacije Dignitas.

Rođen u Engleskoj, Goodall je 1941. doktorirao na University of London, a 1953. na University of Melbourne. Prestao je predavati 1979. godine, ali nastavio je s istraživačkim radom. Nakon umirovljenja bio je i urednik niza od 30 svezaka „Ekosustavi svijeta”. Pokušaj uprave Sveučilišta Edith Cowan da mu oduzmu položaj u dobi od 102 godine jer više nije bio sposoban biti na kampusu propao je uslijed međunarodnog protivljenja. Smatran je najstarijim znanstvenikom u Australiji.

„Veoma žalim što sam doživio ove godine”, izjavio je kad je doživio 104. rođendan. „Nisam sretan. Želim umrijeti. To i nije tužno. Tužno je kad vas u tome sprječavaju. Smatram da bi osoba moje dobi trebala imati puna građanska prava, uključujući i pravo na potpomognuto samoubojstvo.”

Goodall je godinama tražio način prijevremene smrti, i već je bio pokušavao samoubojstvo.

Kad je došao trenutak, Goodall se povukao na nepoznatu lokaciju u Baselu, zajedno s liječnikom iz Eternal SPIRIT Foundation, dr. Nitschkeom i članovima obitelji, koji su doputovali iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Dr. Nitschke, u svojoj dvojnoj ulozi kao „glazbeni direktor” smrti i P. T. Barnum „racionalnog samoubojstva”, pustio je snimku Beethovenove „Ode radosti”. Goodall je umro čim je zbor prestao pjevati. Dr. Nitschke bio je ushićen. „David Goodall je izvrstan član Exita, i ponosni smo na njega”, rekao je u izvješću za novinare.

Iz ove se žalosne epizode može naučiti nekoliko stvari.

1. Organizacije koje promiču eutanaziju spremno iskorištavaju usamljenost i izoliranost starih osoba.

Dr. Nitschke je orkestrirao Goodallov odlazak iz Australije, a lakovjerni mediji nisu gledali dalje od morbidno veselih izvještaja za novinare. Naslovi poput  “Prekrasan način na koji je David Goodall odlučio provesti svoj posljednji dan na Zemlji” bili su rezultat površnog razmišljanja i prihvaćanje bez pitanja Nitschkeova entuzijastičnog promoviranja.

2. Usamljeni i društveno izolirani ljudi su ranjivi. Iako je Goodall bio relativno zdrav s obzirom na svoju dob, čini se da nije imao dovoljno potpore u svakodnevnom životu. Ključni događaj bio je pad u njegovu jednosobnom stanu. Iako nije bilo lomova, nije se mogao pridignuti s poda i tamo je ostao dva dana. Dva dana bez posjetitelja, čak ni rodbine? Tu nešto nije bilo u redu.

Iako su se brojni medijski izvještaji koncentrirali na zagrljaje koje je dobio od unuka, Goodallov obiteljski život nije bio naročit. Imao je tri braka. Nitko od njegovih četvero djece i dvanaestero unučadi nije ga pratio na putu u Švicarsku. S njim je putovao koordinator Exita za Zapadnu Australiju.

3. Organizacije koje promiču eutanaziju spremne su ići prečacima. Švicarska organizacija koja je omogućila samoubojstvo tvrdi da ima vrlo stroge kriterije za procjenjivanje kvalificiranosti za svoje usluge. No dva su liječnika 9. svibnja procijenila Goodallove mentalne sposobnosti a da ga nisu ni vidjeli. Ako nisu izvorni govornici engleskog jezika, kako su mogli reći da ne pati od depresije, na što je upućivao i njegov sve slabije razumljiv govor?

4. Cilj organizacija koje podupiru pravo na eutanaziju nije ništa manje od univerzalnog prava na samoubojstvo.

Većina zalaganja javnosti za eutanaziju i potpomognuto samoubojstvo dolazi od ljudi koji misle da nitko ne bi smio umirati sporom i mučnom smrti. No Goodall i njegov „mentor” Nitschke zalagali su se za nešto posve drugo – pravo na umiranje u bilo kojoj dobi, iz bilo kojeg razloga, a koje podupire država.

5. „Racionalno samoubojstvo” je ultimativni čin sebičnosti. Goodall je, prema Nitschkeovu izvješću za novinare, inzistirao da „ne želi pogreb, nikakvo okupljanje i prisjećanje, nikakav obred”. Zašto? „David ne vjeruje u život poslije smrti.” Ali to nije razlog zašto većina ljudi ima pogrebe – razlog je da drugi mogu žalovati i pronaći nešto utjehe. Svi smo mi vezani bezbrojnim vezama ljubavi, zahvalnosti i ostavljanja primjera svojoj okolini. „Racionalno samoubojstvo” je izjava da nitko drugi nema nikakvih pretenzija na nas ako mi jednostrano odlučimo da život nije vrijedan življenja.

To je opasna filozofija. Dan nakon što je Goodall preminuo, u njegovu dijelu zemlje, Zapadnoj Australiji, dogodilo se ubojstvo/samoubojstvo sedmero ljudi, uključujući i četvero autistične djece. To je najveće masovno ubojstvo što se u Australiji dogodilo od 1996. godine. Još nisu poznate sve činjenice, ali netko je očito zaključio da njegov (ili njezin) život i životi četvero djece nisu vrijedni življenja.

Michael Cook | Mercatornet

Prijevod: Ana Naletilić