Tjedan dana nakon pokolja nad 46 žena što ga je počinila zločinačka skupina u ženskom zatvoru u Hondurasu, Katolička Crkva u toj zemlji oštro je osudila zločin i upozorila na loše uvjete u tamošnjem zatvorskom sustavu, objavio je u utorak 27. lipnja Kathpress.

Cijelo društvo u Hondurasu u žalosti je zbog smrti 46 žena, priopćila je zatvorska dušobrižnička služba nadbiskupije Tegucigalpa uz zahtjev za hitnim rasvjetljavanjem događaja. Predstavnici nadbiskupije napominju da i zatvori i zatvorenici pripadaju Crkvi, čija je zadaća obrana života, ljudskih prava i dostojanstva.

U utorak 20. lipnja došlo je do obračuna dviju kriminalnih bandi u ženskom zatvoru u Tamari, oko 50 kilometara sjeverozapadno od glavnog grada Tegucigalpe. Nadzorne kamere zabilježile su kako su zatvorenice najprije svladale čuvare i oduzele im ključeve, nakon čega su postavile nove lokote na ćelije svojih protivnica i potom pucale. Brojne zatvorenice ubijene su u pucnjavi, a druge su ubijene mačetama i noževima ili su izgorjele u podmetnutom požaru. Život je izgubilo 46 žena, a brojne druge zadobile su dijelom po život opasne ozljede.

Papa Franjo u nedjelju je molio za poginule, ozlijeđene i njihove obitelji i pozvao na pomirenje i sestrinski suživot u zatvoru.

Nadbiskupija Tegucigalpa priopćila je da Crkva moli za „osobno obraćenje zatvorenica i za njihove obitelji. Ljudska prava u Hondurasu su ugrožena, a u zatvorskom sustavu moraju se hitno provesti temeljite promjene, poručila je nadbiskupija. Preventivnim mjerama moraju se jamčiti sigurnost i život zatvorenika, kao i ponovno osposobljavanje i uključenje u društvo”.

Oštru kritiku zbog pogrešnih pravosudnih uvjeta u Latinskoj Americi uputila je u povodu tragedije u Hondurasu i čileanska redovnica, voditeljica zaklade „Mujer levántate” (Ženo, ustani) s. Nelly Leon. U intervjuu za Vatican News zatražila je da umjesto kažnjavanja u središtu napora trebaju biti zadovoljština i ponovno uključivanje u društvo.

Stanje i u muškim i u ženskim zatvorima u Latinskoj Americi vrlo je loše, izjavila je s. Nelly iz zajednice sestara Dobrog pastira. Upozorila je da uz kaznu oduzimanja slobode, zatvorenici ondje u pravilu žive u neljudskim uvjetima.

Zatražila je osnivanje zatvora prikladnih posebnim potrebama žena. U mnogim zatvorima u Latinskoj Americi država ne daje zatvorenicama na raspolaganje higijenske potrepštine, nego se za to brinu njihove obitelji. Mnoge zatvorenice koje žive u teškim materijalnim uvjetima ili su došle s ulice, ovisne su o pomoći crkvenih ustanova. Mora se uzeti u obzir i potrebe trudnih zatvorenica i predvidjeti posebne prostorije za njih i za djecu u dobi do dvije godine, rekla je s. Nelly. Navela je primjer Čilea kao uspješan glede zaštite zatvorenica, nasuprot drugim zemljama u okružju.

Zatvorsko dušobrižništvo upozorilo je da su zatvori zrcalo postojećih sukoba u predgrađima velikih gradova. Bande koje ondje vode glavnu riječ nazočne su i u zatvorima, ali nisu odijeljene jedne od drugih. Zbog toga izbijaju okrutne borbe, a zatvorski sustav na to mirno gleda i ne poduzima potrebne mjere nadzora.