Sestra Nabila, redovnica Svete Krunice, koja je našla utočište u župi Svete obitelji u Gazi s drugih 700 kršćana, uputila je molbu za mir i hitnu humanitarnu pomoć usred sukoba koji je u tijeku.

U nedavnom telefonskom razgovoru sa Zakladom papinskoga prava Aid to the Church in Need (ACN), koji prenosi Nedjelja.ba, s. Nabila izrazila je duboku zabrinutost za oko 100 traumatizirane djece koja su smještena u župnom kompleksu i koja cijeli svoj život znaju samo za rat. „Samo želimo mir, mir. Imali smo šest ratova u Gazi. Djeca poznaju samo rat“, požalila se. Unatoč teškim okolnostima, redovnica ostaje postojana vjerujući kako je „ostati zauzet i pomagati drugima najbolji način kako se nositi s razaranjem“.

Župa Svete obitelji pruža pomoć i utočište ranjenim i raseljenim kršćanima koji su pogođeni neprekidnim nasiljem tijekom posljednja dva tjedna, od kojih je većina izgubila svoje domove. Uz još šest redovnica i katoličkog svećenika, s. Nabila neumorno je radila na podršci zajednici u ovim izazovnim vremenima.

Situacija u Gazi i dalje je iznimno zabrinjavajuća. Zajednica u župi Svete obitelji trenutno nema struje ni tekuće vode. Za piće su koristili vodu iz bunara – iako se boje da bi u svakom trenutku mogla presušiti, a mineralna voda koju kupuju košta tri puta više no inače.

Kap u moru

Otvaranje granice s Egiptom donijelo je tračak nade za pomoć, ali redovnica i kršćanska zajednica nisu sigurni hoće li prijeko potrebna pomoć stići u sjevernu regiju, gdje su i ostali.

Prema Ministarstvu zdravstva u Gazi, nedavne isporuke pomoći, koje se sastoje od oko 20 kamiona dnevno, smatraju se samo kapi u moru. Ovo je daleko od dovoljnog budući da je ministarstvu hitno potrebno 500 kamiona dnevno kako bi se riješilo značajno smanjenje osnovnih medicinskih potrepština.

Sestre i osoblje čine sve što je u njihovoj moći kako bi svaki pojedinac dobio ono što mu je hitno potrebno, ali sredstva su ograničena, a situacija je svakim danom sve gora, posebice nakon što su izbjeglice iz grčke pravoslavne župe preseljene u ovu župu, jer je kompleks pogođen eksplozijom koja je ubila 18 ljudi. Sada se ovdje nalazi gotovo 700 duša među kojima 100 djece, 50 osoba s invaliditetom i neki od ranjenih koji su na liječenju.

Među poginulima u bombardiranju grčkog pravoslavnog kompleksa je i učiteljica iz škole s. Nabile, kao i cijela njezina obitelj, te druga djeca koja su pohađala župnu katehezu.

Sveta misa slavi se dva puta dnevno, a neprestano se moli krunica za mir po zagovoru Blažene Djevice Marije.

„Nećemo napustiti ovu kršćansku misiju“

U zajedničkoj izjavi patrijarsi i poglavari Crkava u Jeruzalemu naglasili su nepokolebljivu predanost Crkava „ispunjavanju naše svete i moralne dužnosti pružanja pomoći, podrške i utočišta onim civilima koji nam dolaze u tako očajničkoj potrebi“.

Unatoč vojnim zahtjevima da se evakuiraju dobrotvorne ustanove i bogomolje, Crkve su to odbile: „Nećemo napustiti ovu kršćansku misiju, jer doslovno nema drugog sigurnog mjesta gdje bi se ti nevini mogli obratiti.“ Pozivaju međunarodnu zajednicu da „provede zaštitu u Gazi za utočišta, kao što su bolnice, škole i bogomolje“, kao i na „trenutni humanitarni prekid vatre“ kako bi se osigurala isporuka osnovnih zaliha raseljenim civilima.

Inače, sestre su donijele imperativnu i hitnu odluku o izgradnji skloništa u krugu svoje škole. Ovo će sklonište služiti kao utočište za njihove redovnice tijekom sukoba, omogućujući njihovu sigurnost i dobrobit.

Riječi s. Nabile odražavaju osjećaje lokalne zajednice koja čezne za prekidom ciklusa nasilja i patnje nakon gotovo dva tjedna zatvorenosti u župnom kompleksu. „Mir, mir, želimo samo mir. Toliko je zla, toliko patnje. To je užasno. Trenutno imamo samo Boga“, poručila je redovnica.