“Ne znam što bih rekao osim da je to bila krađa i možda to samo po sebi dovoljno govori”, poručio je Paolo Ruffini, voditelj Ureda za komunikacije Svete Stolice, nakon što se internetom proširio video koji prikazuje nepoznate osobe kako iz rimske crkve Santa Maria in Transportina uzimaju drvene domorodačke figure te ih bacaju u rijeku Tiber.

Tim su činom, istodobno hvaljenim i kritiziranim, skončale drvene figure trudnica koje pobuđuju kontroverze još od prvog pojavljivanja tijekom ceremonije sadnje stabla u Vatikanskim vrtovima koju je 4. listopada, uoči početka Sinode o Amazoniji, predvodio papa Franjo.

Tada su ceremoniji prisustvovali i predstavnici domorodačkih naroda, izvevši, između ostalog, ritual tijekom kojeg su plesali u krug te se poklonili pred različitim figurama i amazonskim simbolima položenima na platnu. Među simbolima nalazile su se i dvije figure obnaženih trudnica.

Uz predstavnike domorodačkih naroda u plesu i klanjanju sudjelovali su i predstavnici “drugih stvarnosti” te redovnik u franjevačkom habitu.

Potom je jedna figura trudnice predana papi Franji koji ju je blagoslovio.

Unatoč brojnim upitima, ni nakon dvadesetak dana nije poznato kakav je točno ritual izveden u sklopu ceremonije u Vatikanskim vrtovima niti što točno predstavljaju drvene figure koje su nakon toga viđene na više događaja povezanih sa Sinodom, poput molitve križnog puta za narode i mučenike Amazonije.

Pojavila su se, doduše brojna tumačenja, poput toga da ples podsjeća na ritual “pago a la tierra” (hrv. plaćanje Zemlji, op. a.) posvećen Majci Zemlji te rasprostranjen u nekoliko zemalja Južne Amerike. S druge strane “pago a la tierra” ima svoje specifičnosti (vidljive OVDJE i OVDJE) koje se ne mogu vidjeti na službenom 73-minutnom videu ceremonije koju je objavio Vatican News.

“Plaćanje Zemlji” je u domorodačkim kulturama Latinske Amerike posvećeno Pachamami, božici Zemlje, plodnosti i života. Stoga su i drvene figurice u nekim medijskim i vjerskim krugovima okarakterizirane upravo kao “Pachamama”, pogansko božanstvo čije su atribute, dolaskom kršćanstva, domorodačke kulture spojile s onima Djevice Marije.

Drugi su, pak, figuru opisali kao prikaz Djevice Marije, tj. “Gospe Amazonske”, što je Vatikan kasnije demantirao.

“To je domorodačka žena koja predstavlja život”, izjavio je otac Giacomo Costa, komunikacijski službenik Sinode za Amazoniju, dodavši kako se radi o “ženskoj figuri” koja “nije ni poganska ni sveta”.

Slično je ustvrdio i Paolo Rufini, davši opću definiciju kako se radi o figurama koje “predstavljaju život, plodnost, Majku Zemlju”.

Pojavile su se, doduše, informacije kako figurica teško može prikazivati Pachamamu, božanstvo koje nisu štovale amazonske već andske kulture poput Inka. Tu informaciju osnažuje činjenica kako je drveni simbol papi Franji darovala Ednamar de Oliveira Viana, jedna od “domorodačkih vođa” prisutnih na ceremoniji u Vatikanskim vrtovima te predstavnica etničke skupine Sateré Mawé iz brazilske regije Maués koja je od Anda udaljena 2000 kilometara.

Ukratko, figura o kojoj se malo toga zna, postala je jedan od središnjih simbola Sinode o Amazoniji. S jedne strane prisutna, uz očito odobrenje crkvenih službenika, na nekim događanjima povezanima sa Sinodom o Amazoniji, s druge bačena u rijeku Tiber kao simbolički čin otpora protiv “poganskih idola”.

Protiv tog čina, snimku koju je kombinirano pogledalo 200 tisuća ljudi (objavljena su dva videa istog događaja na YouTubeu), ustali su neki pripadnici domorodačkih naroda te Sveta Stolica.

Tako je glavni urednik Vatican Newsa, Andrea Tornielli, u komentaru istaknuo kako je “u ime tradicije i nauka, s prezirom odbačen prikaz majčinstva i svetosti života te tradicionalni simbol za domorodačke narode koji predstavlja vezu s našom ‘Majkom Zemljom'”.

Tornielli pritom citira kratki odlomak iz djela kardinala John Henryja Newmana, nedavno proglašenog svetim, koji je u Eseju o razvoju kršćanske doktrine napisao sljedeće o prihvaćanju poganskih elemenata od strane Crkve: “Korištenje hramova, i onih posvećenih određenim svecima, ponekad ukrašenih drvenim okvirima; tamjan, svjetiljke i svijeće; zavjeti u slučaju ozdravljenja od bolesti; sveta voda, azil; svečanosti i liturgijska vremena, upotreba kalendara, procesija, blagoslov polja, svećenička odjeća, tonzura, prsten koji se koristi u braku, okretanje prema istoku, a kasnije i slike, možda čak i crkveno pjevanje i Kyrie Eleison: sve to poganskog je podrijetla i posvećeno je usvajanjem u Crkvi.”

Spomenimo ovdje i komentar JD Flynna, glavnog urednika stranice Catholic News Agency, koji je napisao kako na Sinodi postoje dvije grupe novinara, promatrača i drugih zainteresiranih koji na pitanje drvenih figura i kontroverzi povezanih s njima gledaju iz dvije različite perspektive.

Jedna skupina (čije stavove očito zastupa i Tornielli) tako tvrdi kako “ovakva vrsta dvosmislenosti” zapravo predstavlja “uobičajeni proces inkulturacije”.

Kako piše Flynn: “Oni u dvosmislenosti vide kompliciranu stvarnost naviještanja evanđelja u nepoznatom kontekstu te se trude potvrditi točke preklapanja između amazonske duhovnosti i kršćanstva. Ako izrezbarena figura naglašava te točke, tvrde oni, onda bi trebala biti slavljenja čak i ako nema jasnog odgovora na sva postavljena pitanja. Biti neopravdano dogmatičan, kažu, vrsta je neprijateljstva protiv dobronamjernosti Sinode i njezinih sudionika.”

U drugu skupinu, tzv. “skeptični tabor”, spadaju oni koji “propituju jesu li sudionici Sinode promislili o granicama inkulturacije ili posljedicama dvosmislenosti u pitanjima koja se čine bliskima religijskom sinkretizmu ili čak prešutnom pristanku na praktičnu idolatriju”.

“Taj tabor pokazuje zabrinutost da se legitimna inkulturacija svela na nejasno i neusmjereno spajanje kršćanskih i lokalnih običaja s vrlo malo racionalnih objašnjenja teologije koja stoji iza tih praksi. Neki se pitaju mogu li uopće rezultati tog procesa uopće biti kršćanski”, ističe Flynn, dodajući kako je ovom pitanju pak nejasan stav sinodskih otaca.

“Biskupi nisu odgovorili koji su poželjni rezultati inkulturacije, ili principi po kojima bi trebala biti vođena, ili načini na koje bi se spriječilo da stvar postane sinkretistička ili potkopava evangelizaciju. Taj propust samo je skeptični tabor učinio još skeptičnijim”, zaključio je urednik CNA-a.

Tino Krvavica | Bitno.net