– On igra veliku ulogu u svijetu, a koliko mi je poznato još nijedan papa nije primio ovu nagradu. Velika je čast za jednog muslimana nominirati papu – izjavio je norveški parlamentarac istaknuvši Papino zalaganje na ostvarenju društvene pravde i obrani slobode vjere.

Osim pape Franje, za Nobelovu je nagradu nominiran je i kongoanski liječnik Denis Mukwege koji je prošle godine, za pomaganje ženama žrtvama seksualnog nasilja, primio nagradu Europskog parlamenta.

Konačan popis kandidata za Nobelovu nagradu za mir znat će se nakon 1. veljače, do kada bi aktualni i bivši članovi Odbora za dodjelu Nobelove nagrade, bivši dobitnici nagrade, te parlamentarci i akademici trebali objaviti svoje nominacije.

Prošlogodišnji dobitnici ove prestižne nagrade koja se dodjeljuje od 1901. godine bili su Pakistanka Malala Yousufzai i Indijac Kailash Satyarthi, a nagrađeni su zbog borbe protiv ugnjetavanja djece i mladih te zalaganja da sva djeca imaju pravo na obrazovanje. Njihova imena bila su odabrana između rekordnih 278 kandidata.

Podsjetimo, nijedan papa do sada nije dobio ovu prestižnu nagradu, iako je među papama 20.st. zasigurno bilo dostojnih kandidata – počevši od ‘ratnog’ pape Benedikta XV. i njegovih nastojanja oko mira, preko sv. Ivana XXIII. koji je odigrao ključnu ulogu u posredovanju između SAD-a i SSSR-a u vrijeme kubanske krize, do bl. Pavla VI. i njegovih poznatih riječi izgovorenih u Ujedinjenim Narodima 4. listopada 1965.: „Nikada više rata!“

Naravno, tu je i neizostavni papa Ivan Pavao II. koji je iz neshvatljivih razloga ostao bez Nobelove nagrade za mir. Nemoguće je iznijeti sve što je ovaj veliki Papa učinio u 27 godina svojeg pontifikata. Dovoljno je podsjetiti na njegovu ulogu u slomu komunizma, te silno zalaganje za mir i pravdu.

“Ako itko na svijetu zaslužuje tu nagradu, onda je to Sveti Otac”, izjavio je tada Lech Walesa, bivši vođa poljske Solidarnosti i dobitnik Nobelove nagrade za mir 1983. godine, iznenađen što nagrada nije pripala papi Ivanu Pavlu II.

Ako je vjerovati komentarima, glavni razlog zbog kojega papi Ivanu Pavlu II. nije pripao Nobel za mir leži u njegovom nepokolebljivom iznošenju Crkvenog nauka o pobačaju, homoseksualnosti i ređenju žena, a što mnogim Norvežanima predstavlja ‘netolerantnost’. Vjerojatnost spomenutog razloga potkrijepio je i Gunnar Stålsett, tadašnji član Odbora za nagrade i bivši luteranski biskup, izjavivši kako se Nobelova nagrada neće dodijeliti poglavaru Katoličke Crkve sve dok se ne promijeni njihovo učenje o seksualnosti.

Vjerojatno se mnogi još uvijek ne mogu oporaviti od glasovitog govora bl. Majke Terezije koja je te 1979. godine pred svima odvažno izgovorila sljedeće riječi:

Najveći uništavatelj mira danas je krik nevinog, nerođenog djeteta. Kad jedna majka može u svom krilu ubiti svoje vlastito dijete, koji onda gori zločin još postoji od onoga da mi počnemo sami jedni druge ubijati? Čak i u Svetom pismu stoji: “Čak i kad bi majka mogla zaboraviti svoje dijete, ja ga neću zaboraviti.” Ali danas se ubija milijune nerođene djece, a mi na to ne kažemo ništa. U novinama čitamo ovo ili ono, ali nitko ne govori o milijunima malih koji su prihvaćeni s jednakom ljubavlju kao vi i ja, s Božjom ljubavlju. A mi ništa ne kažemo, ostajemo nijemi.

Za mene su nacije koje su legalizirale abortus najsiromašnije zemlje. Oni se plaše malih, oni se plaše nerođenih. I dijete mora umrijeti jer ga oni više ne žele – ne žele više ni jedno djete – i dijete mora umrijeti.

Ja vas ovdje molim u ime malih: Spasite nerođeno djete, prepoznajte prisutnost Isusa u njemu!

Miodrag Vojvodić/Bitno.net