Nekada neonacistički ubojica, danas se sprema postati pastorom

“Tek sada mogu priznati sve ono loše što sam učinio pred Bogom. I jedino tako mogu osjetiti pravo kajanje. Osjećam koliko sam kriv postao i kako me ta krivica pritišće”, tako je momenat presudan za svoje obraćenje opisao mladi Nijemac Johannes Kneifel, nekada agresivni neonacist, a danas kršćanin koji završava studij teologije i sprema se postati pastorom.

Suočavanje s krivicom grijeha i molitva kajanja koja proizlazi iz nje jedini je način za uspostavljanje istinskog odnosa s Bogom, napisao je svojedobno Augustyn Pelanowski, pavlinski redovnik i propovjednik iz Poljske čija su se izvrsna djela počela nedavno objavljivati i u Hrvatskoj. Kneifel je ovu važnu duhovnu lekciju naučio na težak način. Bilo je to u zatvoru, gdje je služio kaznu za ubojstvo čovjeka.

Rođen 1982. u gradu Celleu u njemačkoj pokrajini Donja Saska, Kneifel je za svoje djetinjstvo rekao kako je bilo “jako teško”. Majka mu je bolovala od multiple skleroze, a otac mu je imao poteškoća s vidom, bio je skoro slijep. Obitelj se preselila iz Cellea u Eschede, a problemi su nastali nakon što je otac izgubio posao. Kneifelovi su počeli živjeti na rubu siromaštva, a Johannes se sve više udaljavao od svojih roditelja. Kada je imao 14 godina, počeo je bjesomučno piti i sve se problematičnije ponašati, zbog čega je završio u psihijatrijskoj ustanovi za maloljetnike sa socijalnim poremećajima.

Ubrzo je postao dijelom neonacističke scene koja je bila jaka u njegovu gradu, kao i u cijeloj Donjoj Saskoj. Njegovi prijatelji skinheadsi pomogli su mu osjetiti se boljim od drugih, podarili su mu osjećaje zajedništva i prihvaćenosti za kojima je čeznuo. Jedne ljetne večeri on i njegov prijatelj žestoko su se napili i odlučili otići u dom Petera Deutschmanna, lokalnog hipija koji se neprestano svađao sa skinheadsima zbog njihovih stavova. Kada su došli tamo, provalili su u stan. Izbila je svađa, a potom tučnjava i Deutschmann se uskoro našao na podu dok su ga dvojica mladih skinheadsa “cipelarili”. Ostavili su ga da leži u krvi, umro je u bolnici dan kasnije. Kneifel je uskoro uhićen i osuđen na pet godina zatvora za maloljetnike za napad s fatalnim posljedicama. Bila je to 1999., imao je 17 godina.

Tamo, u zatvoru, stvari su postajale sve gore. Kneifel je ušao u nekoliko tučnjava i završio par puta u samici. Zatvorski su ga psiholozi uskoro opisali kao mladića s ozbiljnim poremećajima koji se nikada neće odreći nasilja i preporučivali su produljenje kazne. Nakon četiri godine u zatvoru za maloljetnike budućnost je i dalje izgledala loše za Johannesa. “Što sam više pokušavao promijeniti stvari, postajalo je sve gore”, kaže danas Kneifel.

Vjera ti je bitna? Pridruži nam se:

Jedine svijetle točke bile su činjenica da je u zatvoru uspio završiti svoje školovanje, te njegovi susreti s kršćanima iz crkve Ujedinjenih evangeličkih kongregacija koji su posjećivali zatočenike, kao i odlasci na službe koje su organizirali u zatvoru. Na jednoj od propovijedi osjetio je kako je Božja riječ toga dana namijenjena za njega i kako ga Bog poziva da mu preda svoj život. Te se noći žestoko molio u svojoj ćeliji i odjednom “osjetio takav mir i radost kao nikada prije u životu”.

Sve do tada, napisat će kasnije, nikada nije bio spreman suočiti se s vlastitom krivicom za situaciju u koju je dospio. Uvijek su bili krivi drugi, nikada on. Sada je bio spreman preuzeti odgovornost i njezin teret jer ga nije nosio sam.

Kniefel je donio odluku kako želi provesti život u službi Bogu i postao je puno mirniji. Nakon sljedećih pojavljivanja pred sudskom komisijom ocijenjeno je kako je bivši skinhead spreman za izlazak na slobodu i pušten je iz zatvora 60 dana prije okončanja kazne.

Nakon izlaska iz zatvora 2004. crkvene starješine poslale su ga u grad Hemlin, gdje je radio s mladima. Često se pojavljivao i na tribinama gdje je govorio o opasnostima neonacističkih pokreta. Prije šest godina započeo je studij teologije u gradiću Elstal kraj Berlina koji će uskoro okončati i započeti pastorsku službu. Napisao je i autobiografsku knjigu čiji naslov izvrsno opisuje dosadašnji tijek njegova života – “Od Savla do Pavla”.

Budući protestantski pastor i dalje mora živjeti s činjenicom da je oduzeo jedan ljudski život. U njegovu gradu Eschedeu ne vjeruju u njegovo obraćenje i smatraju da je olako prošao. Nijemac često dobiva elektronsku poštu s porukama mržnje, nekada i prijetnjama smrću. Tek u zatvoru saznao je da ubijeni Deutschmann ima kćerku. Želio je susresti se s njom, ali ona je to odbila.

Nedavno se dogodila još jedna stvar koja je pastora vratila u događanja iz te noći 1999. Nakon što je na televiziji emitiran dokumentarni film o njegovoj priči, javio mu se čovjek koji je bio svjedokom tih događanja. Po njemu, kada je hitna pomoć došla u njegov stan Deutschmann nije bio u nesvijesti, čak je prao krv sa sebe. Umro je dan kasnije u bolnici, tvrdi svjedok, jer mu zbog svađe s liječnikom nije bila pružena pomoć na vrijeme, ne zbog toga što su rane koje je zadobio bile smrtonosne.

Einfell sada želi ponovno pokrenuti proces i to će zasigurno izazvati brojne gnjevne reakcije protiv njega.

“Dugujem to sebi. Ne tvrdim da sam nevin u svemu tome, ali možda nisam zaslužio provesti toliko vremena u zatvoru”, rekao je budući pastor kada su ga pitali zašto ponovno “otvara stare rane”.

Goran Andrijanić | Bitno.net