Na misnom slavlju koncelebrirali su zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša, apostolski nuncij u RH Giorgio Lingua, đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, zadarski nadbiskup Milan Zgrablić, umirovljeni splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, vojni ordinarij Jure Bogdan, sisački biskup Vlado Košić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, varaždinski biskup Bože Radoš, vladika križevački Milan Stipić, šibenski biskup Tomislav Rogić, hvarski biskup Ranko Vidović, dubrovački biskup Roko Glasnović, požeški biskup Ivo Martinović, mostarsko-duvanjski biskup Petar Palić, subotički biskup Ferenc Fazekas, kotorski biskup Mladen Vukšić, vojni ordinarij u miru Juraj Jezerinac, varaždinski biskup u miru Josip Mrzljak, požeški biskup u miru Antun Škvorčević, banjolučki biskup u miru Franjo Komarica, pomoćni biskupi zagrebački Ivan Šaško i Mijo Gorski te brojni okupljeni svećenici.

Na početku misnoga slavlja nadbiskup Kutleša pozdravio je okupljene te se obratio kardinalu Bozaniću kazavši: “Svaka godina Vašega svećeništva upisana je u živote onih kojima ste služili, u oltare koje ste posvetili, u riječi koje ste propovijedali, u duše koje ste hranili Riječi Božjom i sakramentima. Neka ova obljetnica bude, za sve nas, poticaj da s novom gorljivošću živimo svoje pozive, svaki u svome poslanju. Neka Vaš primjer bude svjetionik mlađim svećenicima, znak vjernosti u službi i ustrajnosti u molitvi. (…) U tom duhu, neka ova Euharistija bude hvalospjev Bogu koji Vas je u ljubavi pozvao, pratio i učvrstio, ali i molitva da Vas nastavi blagoslivljati i voditi do punine mjere ljubavi koju nam je pokazao u Isusu Kristu.”

Čestitku pape Lava XIV. kardinalu Bozaniću povodom zlatnog jubileja svećeništva pročitao je apostolski nuncij mons. Lingua.

Homiliju je izrekao pomoćni biskup Ivan Šaško istaknuvši: “Ovdje smo da bismo dali hvalu Bogu za život našega brata svećenika koji je urezan u naše živote, za milosti koje smo po njemu i s njime živjeli, za spremnost na služenje čovjeka koji u Crkvi očituje i ljepotu i težinu od Boga povjerene mu službe.”

Govoreći o Kardinalovom svećeništvu i služenju u Zagrebačkoj nadbiskupiji, biskup Šaško rekao je da su “godine Kardinalove nadbiskupske službe već na nekoliko mjesta i prigoda predstavljene i prikazane, a godine pred nama vjerojatno će primijetiti da se radi o mnoštvu zasađenosti, posijanosti, vrijednosti koja se otkriva i koju još treba otkriti.”

“Nada je poput sjemena, poput skrivenoga bisera, kojima treba otkrivati prisutnost i radovati se sjaju. Ujedno je teško strpljivo podnositi nevidljivost onoga što djeluje u otajstvenoj skrivenosti. Zato se usuđujem reći da je Josip kao nadbiskup unio puno klica nade”, kazao je biskup Šaško te dodao kako se “u pozadini toga svećeništva, koje nosi nadu i prisutnost vječnosti, trajno nalazi upravo svetački lik prepun pouzdanja koji i nas uči da ne posustanemo u ljubavi na Zemlji zagledani u vječnost.”

Pri kraju misnoga slavlja, zahvalu kardinalu Josipu Bozaniću uputio je i pomoćni biskup Mijo Gorski rekavši: “Ne spominjući što se sve važno dogodilo tijekom Vaše službe u Zagrebačkoj nadbiskupiji, želio bih Vam zahvaliti za ono na što nismo polagali dovoljno pozornosti ili nije odmah bilo vidljivo, a bez čega, vjerujem, ne bi se mogla izvršiti djela koja su obilježila Crkvu zagrebačku. Prije svega, hvala Vam za vjeru koju ste svjedočili svojim životom i koja je bila temelj i snaga Vašega djelovanja.”

“Hvala Vam za vizije koje ste imali i hrabrost kojom ste pokretali određene projekte. Gledali ste naprijed, vidjeli potrebe koje tek u budućnosti dolaze i odgovorili na njih u danom sretnom trenutku”, rekao je mons. Gorski te uime Zagrebačke nadbiskupije kardinalu Bozaniću uručio poklon – prsni križ i biskupski prsten.

U govoru na kraju misnoga slavlja kardinal Bozanić zahvalio je papi Lavu XIV., nunciju Lingui, nadbiskupu Kutleši, pomoćnim biskupima te ostalim prisutnim biskupima, kao i prisutnim svećenicima, redovnicama i redovnicima te vjernicima kazavši da je “lijepo ponekad u mislima vratiti se na početak, na slavlje našega ređenja i na trenutak pustiti da nas preplavi topli val sjećanja. Nakon toliko godina, bolje razumijemo ljepotu onoga što su nevidljive ruke Duha Svetoga učinile u nama i s nama”, rekao je Kardinal te primijetio kako se “spontano nameće pitanje – jesam li odgovorio na tolike primljene milosti. U velikom pouzdanju u Božju dobrotu, sud prepuštam Bogu i Njegovu neizmjernom milosrđu. Prošlost pripada Božjem milosrđu, budućnost Božjoj providnosti, a sadašnjost Božjoj ljubavi.”

Liturgijsko pjevanje na misnom slavlju prevodili su svećenici Zagrebačke nadbiskupije i Koralisti Zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka, uz orguljašku pratnju prof. Nevena Kraljića i Brass kvinteta studenata Muzičke akademije.