Blaženi Carlo Acutis nedvojbeno je jedan od najpopularnijih i najintrigantnijih blaženika našega vremena, istinski blaženik za treće tisućljeće. Ono što je posebno intrigantno jest da su njegovi roditelji još uvijek živi i da je njegova majka postala prava promicateljica štovanja blaženog Carla kao primjera za današnju mladež. U knjizi “Tajna moga sina” majka bl. Carla Acutisa prvi put otkriva intimne, privatne trenutke iz života svoga sina, uključujući i izvatke iz njegovih dnevnika.

Za boravka u Santa Margheriti spavali smo u istoj sobi. Gledala je na donji dio glavne ulice. Uvijek je bilo veoma vruće. Noću smo držali otvorene prozore nadajući se malomu osvježenju. Jedne noći, oko 2.30, iznenada smo se probudili čuvši mladiće koji su vikali. Psovali su Boga i nekontrolirano se smijali. Zvučali su kao utjelovljeni zlodusi, zaista ne znam kako bih ih drugačije opisala. Carlo je vjerovao u postojanje zloduha. Znao je da zlo gotovo uvijek djeluje u čovjeku. No znao je i da je zloduh stvarno biće sposobno gurnuti čovjeka u zlo. Gotovo je mogao raspoznavati njegovu prisutnost. U glasovima tih mladića razabrao je njegovo djelovanje. Često je ponavljao riječi papa o zlu i o uosobljenome zlu, Sotoni. Govorio je kako s njim nikada ne treba razgovarati jer je to vrlo opasno. Samo se treba uzdati u Gospodina. Pa kada se zapazi đavolsku prisutnost, ne treba se bojati jer je Gospodin jači od svega i od sviju.

Carlo je uvijek bio vrlo oštar prema onima koji su psovkama vrijeđali svece, Gospu i Boga. Tada smo odlučili izmoliti krunicu za one mladiće koji nesumnjivo, tako je Carlo smatrao, nisu bili svjesni što govore: „To rade nepromišljeno”, rekao je uvjereno. „To rade jer im je srce pod utjecajem onoga koji im želi zlo, nisu svjesni težine svojih riječi, neoprezni su.”

Za njega su bili žrtve drugih, starijih od sebe, od kojih su, nažalost, poprimili ružne navike. Zauzimanje za takve osobe nije bila neka novina: više sam ga puta vidjela kako se za njih moli, posvećuje sate molitve kako bi od Gospodina isprosio da takvi shvate težinu svojih postupaka i svojih riječi.

Carlo je govorio da je psovka strašno težak grijeh koji veoma vrijeđa Boga. Osim što se za njih molio, često je i izravno intervenirao. Nikada to nije činio oštro ni naprasno, nego uvijek blago. Bilo je dojmljivo gledati ga tako mlada kako ide prema mladićima kako bi im rekao da nije red da i dalje psuju, da bi bilo bolje da prestanu jer nisu svjesni zla koje čine.

S tim u vezi, za jednoga našeg boravka na gradskome bazenu u Assisiju, kamo ljeti dolaze tamošnji mladići, čuli smo kako mnogi od njih psuju. Upravo su mu tom prigodom prijetili neki od tih mladića koje je hrabro prekorio pozvavši ih da prestanu huliti na Boga. Nije se obeshrabrio, nego je reagirao na svoj način. Naveo im je što sveci kažu protiv psovača. Bio si je pribilježio riječi koje je Padre Pio rekao o psovci: „To je najsigurniji put u pakao. U ustima ti je đavao”, rekao im je. Dobro je znao i kako je sv. Augustin grmio na sve koji vrijeđaju Boga: „Psovka je gora od ubojstva Isusa Krista jer oni koji su razapinjali Isusa nisu znali što čine niti su Isusa poznavali kao pravoga Boga, dok psovači obično znaju što govore i tko je Bog.” Onda još i riječi sv. Tome Akvinskoga: “Psovka je najveća od svih grijeha. “ Napokon, sv. Bernardin Sijenski reče: “To je najveći grijeh koji postoji… veći od oholosti, od ubojstva, od srdžbe, od požude, od proždrljivosti… Psovačev je jezik mač koji probada Božje ime.” Mladići su ga slušali. Pomalo ošamućeni, nisu reagirali. Prestali su mu prijetiti i otišli su. Ne znam što su mislili. No sigurna sam: kada se vrate kući, Carlove će riječi početi djelovati u njihovu srcu. Međutim, u slučaju mladića na ulici u Santa Margheriti odlučio je ne napraviti ništa. Zatvorio je prozor i zatražio da se za njih zajedno molimo. Tako smo i učinili.

Gornji tekst je izvadak iz knjige Antonije Salzano Acutis i Paola Rodarija “Tajna moga sina”. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.