Lako bi bilo pisati mjesečni izvještaj o “trpećoj Crkvi” u Kini – mnogobrojna uhićenja, zatvaranje crkava, i napetosti između vlasti i Crkve. Međutim, to bi bio pogrešan prikaz katoličkoga života u Kini u 21. stoljeću. Također, bilo bi jednostavno uzeti službene izvještaje o vjeri u Kini te reći kako su katolici zadovoljni i napreduju pod vodstvom novih državnika na vlasti. No, želim pokušati predočiti ono što se zaista događa s Katoličkom Crkvom u Kini, imajući na umu jednu zanimljivu rečenicu Flannery O’Connor: “Istina se ne mijenja prema našoj sposobnosti da li je možemo progutati  ili ne.”

Trenutno stanje Crkve u Kini

Papa Benedikt XVI je započeo svoju encikliku iz 2007. riječima sv. Pavla zajednici u Rimu: “Spe salvi facti sumus“, u nadi smo spašeni. Smatram da je jedan od boljih pokazatelja Crkve u Kini upravo taj smisao nade. Sam Benedikt XVI je biskupa Hong Konga John Tonga  (18. veljače 2012.) odabrao za kardinala. Ovo je bio važan trenutak za budućnost katoličke povijesti u Kini. On je tek sedmi Kinez u kardinalskom zboru u cijeloj povijesti Katoličke Crkve, ali i prvi koji se rodio u Hong Kongu. Ovakva odluka je vrlo bitna, ne samo zato što je on na mnogo načina nasljednik vrlo utjecajnog kardinala Josepha Zena, nego tim više što Tong izvrsno poznaje trenutno stanje Crkve u Kini.

Za vrijeme azijske Biskupske sinode 1998. godine, koju je sv. Misom otvorio Papa Ivan Pavao II, biskup Tong je podijelio s braćom biskupima nekoliko primjera iz života Crkve u Kini. Naveo je primjer biskupa Matthiasa Duana Yinminga iz biskupije Wanxian, kojega je Papa Pio XII zaredio za biskupa 1949., i koji je strašno trpio za vjeru tijekom Kulturne revolucije (1966-1976). Takozvana Crvena straža je nagrnula u katedralu te srušila Marijin kip, tražeći od biskupa Duana da je joj satre glavu čekićem. On je to odbio, vičući: “Možete mi uzeti glavu, ali vjeru ne!” Potom su ga odveli, zatvorili, mučili i držali u radnom kampu sve do 1979. Tong je također naveo i primjer jednoga dječaka čiji je ujak, svećenik, imao javno suđenje jer je bio katolik. Dječak je bio među pukom kada je čuo da su svećenika osudili na smrt, i gledao je kako metak probija ujakovo srce te kako mu iz prsa navire krv. Kako pripovijeda Tong: “Odjednom je začuo glas unutar sebe koji ga poziva na svećeništvo. I rekao je sam sebi: “Trebam postati svećenik da nastavim što je moj ujak započeo.'” (Biskup John Tong, Intervencija za vrijeme Azijske biskupske sinode, “Crkva u Kini”, 1998.). To je bio trenutak u kojemu je dječak prvi put čuo poziv da služi Bogu kao svećenik u Kini. Slične su priče nebrojenih kineskih biskupa, svećenika, časnih sestara, i vjernika, čija su imena uglavnom nestala u povijesti.

Iako ima problema, trenutno stanje u Kini nije tako turobno. Često čujem od jednoga prijatelja svećenika koliko je Crkva u Kini napredovala od maoističke ere. U mjestu Shanxi, nedavno se 45 katekumena krstilo na blagdan Svete Obitelji, dok broj krštenja nastavlja rasti. Svećenici u sjemeništima prepunim vjernicima drže propovijedi o “novoj evangelizaciji” koju su poučavali i podupirali sv. Ivan Pavao II i Benedikt XVI.
Ako uzmemo u obzir da su redovničke zajednice zabranjene u Kini, fascinantan je podatak da je fra Xia Changzou započeo formaciju sa 40 kandidata franjevaca trećoredaca. Biskupija Tianjin je slavila 100. godišnjicu svoga osnutka te se za vrijeme propovijedi u sv. Misi, na kojoj je koncelebriralo 17 mjesnih svećenika, govorilo o masakru časnih sestara u tom gradu iz 1870.

Istovremeno, državne vlasti u Pekingu financiraju obnovu velike biskupske rezidencije pokraj znamenite Sjeverne crkve. Pri završetku vlasti će je vratiti biskupu, nakon što ju je vlada držala desetljećima. Katolici u Kini nisu nesvjesni trenutnih poteškoća, ali isto tako ne zanemaruju nedavna poboljšanja. Dovoljno se samo prisjetiti Maove ere kada su se crkve koristile kao tvornice, skladišta ili restorani. Danas su, međutim, ispunjene vjernicima koji mogu provoditi vrijeme s Bogom prisutnim u sakramentu Euharistije.

Nedavni izvještaji   

Kao što Kinezi vole reći, uvijek se može naći malo yina u yangu – to jest, u životu ništa nije crno-bijelo. Dok uočavamo znakove nade među katolicima, također se mogu čuti i glasovi upozoravanja, među kojima i glas kardinala Zena. On je u nedavnim izjavama naglasio kako “vlada u Pekingu nije odstupila ni jedan milimetar od potlačivanja religije, te da i dalje želi apsolutnu vlast nad istom, što u prijevodu znači, odvajanje Katoličke crkve u Kini od poslušnosti Svetoj Stolici (Joseph Cardinal Zen, “What is the True Good of the Church in China”, 8. veljače 2012., Asia News).” Zen je na neuobičajeno nedvosmislen način ustvrdio kako se politička mašinerija toliko uplela u crkvena događanja: “mi smo na rubu raskola, zbog konstantnih pokušaja odcjepljivanja Crkve i biskupskih ređenja bez papine dozvole.” (Ibid.) Iz tog razloga kardinal poziva sve katolike da se što čvršće suprotstave režimu kao za vrijeme 50-ih godina prošloga stoljeća.

Ovdje se možemo zapitati što je navelo kardinala na tako oštre izjave. Naime, danas je uobičajeno da kineska vlada inzistira na odabiru i ređenju biskupa bez papinske dozvole, što je po kanonskom pravu kažnjivo ekskomunikacijom. Tako je 4. srpnja 2011., u Shantou bio zaređen biskup protivno volji Svetoga Oca, i među prisutnim biskupima koji su sudjelovali na ređenju je bio i koadjutor biskupije Nanchang, John Baptist Li Suguang. Nakon ovoga događaja, svi su se biskupi ispričali, te zatražili i primili oprost od Svetoga Oca, dok se biskup Li Suguang nije nikada ispričao niti priznao da je taj događaj stvorio podjelu između njega i Rima. Štoviše, u intervju za 30Giorni (30 Dana) je rekao sljedeće:

“Smatram da naša crkva u Kini od početka pa do danas nije nikad promijenila ni najmanji zarez u apostolskoj tradiciji koju je primila. Nismo ništa promijenili u nauci koja se tiče vjere i crkvene discipline. Okupljamo se oko slavljenja istih sakramenata, izgovaramo iste molitve, u kontinuitetu apostolskog nasljedovanja. Ovo je temelj autentičnog zajedništva. Unatoč našim ograničenostima i svim našim pogreškama i slabostima, dio smo, i pripadamo svetoj sveopćoj Crkvi” (30Giorni, Rujan 2011).

Bez ijednog spomena o njegovom napetom odnosu sa Svetim Ocem, izgleda kako biskup Li tumači Vatikanu značenje “autentičnog zajedništva” Crkve u Kini sa sveopćom Katoličkom Crkvom.

1146cwr003china_00000000676

Procesija kod katedrale u Bejingu

Kina: Izazov

Toliko je raznih mišljenja i tumačenja o Crkvi u Kini da se svaki pokušaj izvještavanja čini iznimno teškim, zbunjujućim, pa čak i frustrirajućim. Evo i primjera. Dok sam ručao s jednim mladim svećenikom iz Tianjina, koji je bio pun gorljivosti, čuo sam mnoge priče o njegovu rodnom selu na sjeverozapadu Kine koje ima vrlo aktivnu katoličku udrugu mladih, u katedrali nema dovoljno mjesta za sve koji dolaze na nedjeljne sv. mise, te kako im mnogo pomažu svećenici iz drugih zemalja koji dolaze u posjet toj biskupiji. Nekoliko tjedana kasnije, u Rimu sam opet razgovarao s jednim svećenikom iz Kine koji je stalno govorio da “svećenicima i biskupima ispiru mozak forsiranjem nacionalizma te da u crkvenoj hijerarhiji hara korupcija”.

Tko god pozorno promatra Crkvu u Kini nedvojbeno se osjeća kao Albert Einstein kada je izjavio da bi se “tjednima nalazio u stanju zbunjenosti” pokušavajući riješiti zahtjevne probleme. Međutim, očito je da je položaj Crkve u Kini neuobičajen, da je trenutno stanje katoličkog života ograničeno i deformirano pod antireligijskim pritiskom komunističkih vlasti.
Kršćanstvo je religija istine, no kršćani u Kini često smatraju da njihov opstanak ovisi ili o izravnoj neistini ili pak o neizravnom iskrivljavanju istine.

Dakle, u ovoj ću kolumni iskreno i pošteno pokušati pisati o trenutnoj situaciji Katoličke Crkve u Kini, koja je, ne zaboravimo, više od dva stoljeća starija od Katoličke Crkve u Americi. Ako uzmemo u obzir za početak Crkve u Kini prvu sv. misu, tada bi ona bila stara više od osam stoljeća. Tijekom 800 godina, ona je i trpjela i cvala, ali je uvijek i preživjela.

Što se tiče mene, ja obožavam Kinu. Dozvolite mi to reći ovako: 我真愛中國! Mnogi moji prijatelji, katolici i drugi, ondje žive, i nadam se da nijedan od mojih članaka neće dati naslutiti nešto suprotno. Ali kao što je Konfucije kazao: “Objekt plemenite osobe je istina.” Treba kazati istinu o svakom mjestu, kako o Americi tako i o Kini. Na kraju ovoga članka trebam priznati kako je vrlo zahtjevno doći do istine kada se govori o temama koje se nalaze na listi “osjetljivih” tema u Kini, a katoličanstvo zasigurno kotira vrlo visoko na toj listi.

Opisujući planinu Lu, poznati pjesnik i krasopisac Su Dongpo, jednom je napisao:

Gledajući na horizontu njene grebene, čovjek zamišlja vrh,
bliži i dalji, viši i niži, svi su drukčiji,
budući da stojiš usred planine,
ne možeš vidjeti pravo lice planine Lu.

Dongpov opis o poteškoći percepcije jedne planine s toliko krševitih litica i različitih uzvisina je možda najbolji način da zamislimo poteškoće koje se pojavljuju kada razgovaramo o Crkvi u Kini. Riječi sv. Pavla, upućene zajednici kršćana u Rimu prije gotovo 2000 godina, pružaju prikladan savjet kršćanima u Kini u 21. stoljeću: “U nadi budite radosni, u nevolji strpljivi, u molitvi postojani! (Rim 12, 12)”

Pax et bonum (Ostale tekstove iz ovog niza VIDI OVDJE!)

Anthony E. Clark, Ph.D., izvor: CWR, prijevod: Ivan Perković | Bitno.net