– Otac i majka najprije spašavaju svoju djecu, a ove knjige su moja djeca – kaže o. Najeeb Michaeel, držeći u rukama jedan od 1300 rukopisa neprocjenjive vrijednosti koje je spasio pred ‘modernim barbarima’ – teroristima tzv. Islamske države.

Otac Michaeel irački je dominikanac koji je poput mnogih iračkih kršćana, u bijegu pred džihadistima, morao napustiti svoj dom u Karakošu. Ipak, prije odlaska, pobrinuo se da neprocjenjivo blago samostanske knjižnice preveze na sigurno. Uoči pada Karakoša u ruke islamista, u 5 sati ujutro, kamion s posebnim teretom krenuo je prema gradu Erbilu na sjeveru Iraka.

– Prošli smo tri kontrolne točke bez ikakvih problema. Mislim da nas je čuvala Djevica Marija – prisjeća se o. Michaeel.

Prvi dominikanski samostan u Iraku osnovan je sredinom 18. stoljeća u Mosulu, a njegova bogata knjižnica čuvala je mnoge, vrlo rijetke knjige, među kojima su bili i rukopisi Kaledejskog Patrijarhata. Kad je 2008. godine opasnost od islamističkih terorista postajala sve veća, redovnici su knjižnicu najprije preselili u većinski kršćanski gradić Karakoš. Ondje je o. Michaeel radio kao voditelj projekta digitalizacije neprocjenjivog iračkog kulturnog blaga, no njegov je posao prekinut napredovanjem Islamske države.

Danas je ova bogata knjižnica smještena na sigurno i javnosti nepoznato mjesto. Nažalost, preko 50 tisuća ‘običnih’ knjiga najvjerojatnije je završilo u plamenu.

– Da nisam prebacio rukopise, najvjerojatnije bi bili uništeni poput mnogih crkava i samostana u Mosulu i Ninivi. ISIL nema poštovanja prema intelektualcima. U Mosulu su pogubili mnoge liječnike i profesore muslimane – kaže o. Michaeel.

Nakon što je rukopise smjestio na sigurno, o. Michaeel posvetio se pomaganju prognanicima, tražeći im vodu, hranu i smještaj. Ipak, većini je najpotrebnija duhovna podrška.

– Želim im pomoći. Najprije hendikepiranima, beskućnicima i obiteljima u nevolji – ali ne samo u materijalnom smislu. Želim ih usmjeriti, dati im snagu i vjeru. Svi nastojimo poticati jedni druge, padati zajedno, hodati zajedno – kaže ovaj dominikanski redovnik, čija je nada u budućnost Iraka, unatoč svemu, ostala nepokolebljiva.

– Nosimo križ, nosimo Crkvu i držimo ih. Trpimo i umiremo kao mučenici. Stanje je teško, ali imamo nadu. Nije nam lako reći kako ćemo biti spašeni, ali imamo jaku vjeru… Pouzdajemo se u Boga i vjerujemo da je Bog dobar. Također, vjerujemo kako trebamo jedni drugima činiti dobro… Mnogo je toga dobrog, ali skrivenog, u Iraku. Mnogi ljudi žele činiti dobro, ponovno izgraditi Irak i pripremiti se za budućnost – odlučan je o. Michaeel.

Miodrag Vojvodić|Bitno.net