Svetu misu predslavio je fra Ivan u zajedništvu s preč. Ivicom Cikom, dekanom Samoborsko-okićkog dekanata i župnikom samoborske Župe sv. Anastazije, fra Vatroslavom Frkinom te propovjednikom na ovom slavlju, slavljenikovim nećakom fra Robertom Ćibarićem, gvardijanom, župnikom i čuvarom svetišta u Kloštru Ivaniću.

Proslava je nastavljena i u srijedu 29. listopada u crkvi sv. Franje na zagrebačkom Kaptolu, gdje je fra Ivan 1995. godine bio zaređen za svećenika, po rukama tadašnjeg pomoćnog zagrebačkog biskupa mons. Marka Culeja.

Svečanu svetu misu zahvale predvodio je slavljenik, u koncelebraciji braće svećenika i prvog tajnika Apostolske nuncijature u Hrvatskoj mons. Alvara Ernesta Izuriete Y See. Gvardijan samostana fra Zdravko Lazić u propovijedi je istaknuo kako je „svećenik onaj koji uvijek ide, ne ostaje zatvoren u sebe, nego se daje u sakramentima u Riječi, u svakodnevnim susretima s ljudima. Poput apostola, ne ide svojom snagom, nego snagom Duha koji ga prati, znakovima, utjehom i milošću.“

Fra Zdravko usporedio je život i djelovanje fra Ivana Matića s Pjesmom stvorova sv. Franje rekavši kako je život fra Ivana postao pjesma stvorova u tijelu i duhu kao živa hvala Bogu i dar njegova svećeništva. „Tvoj život pokazuje da je pravo služenje moguće samo kada se zna tko je Gospodin, a tko sluga. U tvojoj blagosti, tišini i molitvi osjetili smo toliko puta tu franjevačku jednostavnost da svećenik nije vlasnik svetih stvari, nego čuvar onoga što mu je povjereno.“

Po završetku svečanosti fra Zdravko uručio je prigodni dar fra Ivanu, blagoslov pape Lava XIV.

Na kraju mise fra Ivan je zahvalio Gospodinu na daru svećeništva te je svim prisutnima uputio svoju zahvalu na sudjelovanju u ovom svečanom slavlju. Posebnu zahvalu uputio je Gospodinu za svoje pokojne roditelje, tatu Tomu i mamu Reginu; zahvalio je i svim članovima svoje obitelji, braći i sestrama, nećacima i nećakinjama, svojim prijateljima, poslužiteljima Kuće susreta Tabor, braći franjevcima i članovima franjevačke obitelji, te potaknuo prisutne na neprestanu zahvalu dobrom Bogu što sve „nas šalje i daje snagu, posvećuje naš život i naše poslanje, daruje nam ljubav u služenju te da možemo kao obitelj zajedno slaviti Gospodina u ovako lijepom zajedništvu“, zaključio je.