Gospodin:

Sinko, čuvaj se raspravljanja o visokim stvarima i tajnim sudovima Božjim: zašto ovaj biva ovako ostavljen, a onaj se prima u toliku milost; i zašto ovaj biva tako ožalošćen, a onaj odlično uzvišen. To sve nadilazi ljudsku sposobnost: niti je u stanju ikoji um ili bilo kakvo raspravljanje istražiti sudove Božje.

Kad ti dakle neprijatelj prišaptava takve stvari, ili možda pitaju takvi znatiželjni ljudi, odgovori im ono s prorokom: “Pravedan si, Gospodine, i pravedan je sud tvoj”. I ono: “Istiniti su sudovi Gospodnji, svi jednako pravedni.” Sudova se mojih valja bojati, a ne o njima raspravljati; jer su nedokučivi za ljudski um.

Nemoj također istraživati niti raspravljati o zaslugama svetaca, tko je od koga svetiji ili tko je veći u kraljevstvu nebeskom. To često rađa svađama i beskorisnim prepirkama i hrani oholost i taštu slavu; a odatle se rađa zavist i nesloga dok ovaj kuša onoga, a drugi drugoga sveca oholo uznosi.

Htjeti pak znati i istražiti takve stvari — ne donosi nikakva ploda, a povrh toga se svecima ne dopada: jer ja nisam Bog razdora nego Bog mira; a taj se mir sastoji više u istinskoj poniznosti negoli u vlastitom uzvisivanju.

Nekoje revna ljubav privlači većom sklonošću prema ovima ili prema onima, ali ta je sklonost više ljudska negoli božanska. Ja sam onaj koji sam stvorio sve svece; ja sam dao milost, ja sam dao i slavu. Ja poznam zasluge pojedinaca; ja sam ih pretekao milinom svojih blagoslova.
Ja sam ih poznavao unaprijed, prije vjekova: ja sam ih izabrao od svijeta, a nisu oni izabrali mene. Ja sam ih preko milosti pozvao, a po milosrđu privukao; ja sam ih proveo kroz razne kušnje. Ja sam im ulio veličajne utjehe, ja sam im dao ustrajnost, ja sam okrunio njihovu strpljivost.

Ja poznam prvoga i zadnjega: ja grlim sve neizrecivom ljubavlju. Mene valja hvaliti u svima svetima mojim; mene valja nadasve blagoslivljati i častiti u pojedincima koje sam tako slavno uzvisio i predodredio bez ikakovih njihovih prethodnih zasluga. Tko dakle prezre najmanjeg između mojih, taj ne časti ni velikoga; jer ja sam stvorio maloga i velikoga. I tko oduzimlje što kojemu od svetaca, oduzimlje meni i svima ostalima u kraljevstvu nebeskom. Oni su svi jedno, vezom ljubavi; isto osjećaju. Isto hoće i svi se zajedno ljube.

Povrh toga (a to vrijedi mnogo više!) više ljube mene nego sebe i svoje zasluge. Jer dignuti iznad sebe, te istrgnuti iz vlastitog samoljublja, nastavljaju svim silama ljubiti mene u kome konačno s užitkom miruju. Nema ničega što bi ih moglo odvratiti ili učiniti malodušnima: jer puni vječne istine gore ognjem neugasive ljubavi. Neka dakle prestanu puteni i niski ljudi raspravljati o stanju svetaca, jer oni ne znaju drugo
ljubiti nego što njih osobno veseli. Oduzimaju i dodavaju prema svojoj sklonosti, a ne kako se sviđa vječnoj istini.

Kod mnogih vlada neznanje napose kod onih koji su slabo prosvijetljeni, te rijetko znadu ljubiti koga savršenom duhovnom ljubavlju. Mnogo ih također naravna sklonost i ljudsko prijateljstvo privlači k ovima ili onima; pa kao što se ponašaju kod nižih stvari tako si zamišljaju i nebeske. Ali je neisporediv razmak između onoga što misle nesavršeni, i onoga što prosvijetljene osobe promatraju po višnjoj objavi.

Čuvaj se dakle, sinko, znatiželjno o onome raspravljati što nadilazi tvoje znanje; nego se više trudi i nastoj oko toga da se uzmogneš naći barem kao najmanji u kraljevstvu nebeskom.

Pa kad bi tkogod i znao tko je od koga svetiji ili veći u kraljevstvu nebeskom: što bi mu to znanje koristilo ako se ne bi radi te spoznaje preda mnom ponizio i uzdigao se do veće pohvale imena mojega?

Mnogo više ugađa Bogu koji razmišlja o veličini svojih grijeha i o neznatnosti svojih kreposti, i kako je daleko od savršenstva svetaca, nego onaj koji raspravlja tko je veći ili manji. Bolje je zazivati svece pobožnim molitvama i suzama i poniznim srcem moliti za njihov slavni
zagovor, nego istraživati njihove tajne taštim ispitivanjem.

Sveci su posve zadovoljni. Samo kad bi ljudi znali biti zadovoljni i obuzdati svoja tašta naklapanja. Ne diče se sveci vlastitim zaslugama, jer sebi ne pripisuju nikakva dobra nego sve meni; jer sam im sve darovao radi svoje beskrajne ljubavi. Toliko su puni ljubavi Božje i preobilnog veselja da im ne manjka nikakve slave, niti im može pomanjkati ikakve sreće. Svi sveci koliko su viši u slavi, toliko su ponizniji u sebi, a meni su bliži i miliji. Zato imaš napisano da su “polagali svoje krune pred Bogom, i padali na lice svoje pred Janjetom, i poklonili se Živućemu u vijeke vjekova”.

Mnogi pitaju tko je veći u kraljevstvu nebeskom; a ne znaju da li će biti dostojni da se ubroje među najmanje? Velika je stvar: biti najmanji na nebu, gdje su svi veliki, jer će se svi zvati i biti sinovi Božji! “Od najmanjeg postat će tisuća”, “a tko ne doživi stotinu godina prokletim će se smatrati”.

Kad su naime pitali učenici, “tko je veći u kraljevstvu nebeskom”, onda su čuli ovaj odgovor:
“Ako se ne obratite i ne budete kao djeca, nećete ući u kraljevstvo nebesko. Tko god se dakle ponizi kao ovo dijete, taj je najveći u kraljevstvu nebeskom.”

Jao onima koji odbijaju svojevoljno se poniziti s malenima: jer ih niska vrata kraljevstva nebeskoga neće pustiti da uđu. Jao i bogatima koji imaju svoju utjehu ovdje! Jer dok budu siromasi ulazili u kraljevstvo Božje, oni će stajati vani jaučući. Radujte se ponizni i kličite siromasi, jer je vaše kraljevstvo Božje ako dakako hodate u istini.

Gornji tekst je izvadak iz knjige “Nasljeduj Krista” Tome Kempenca. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal www.bitno.net.