U prigodnoj homiliji prof. Baloban je pozvao hrvatske kršćane da osudu zamijene oproštenjem: “Danas u ovom dvadeset i prvom stoljeću mi hrvatski kršćani od Isusa smo pozvani u svom osobnom životu, u svom braku, u svojoj obitelji, u svojoj župnoj zajednici, na svojem radnom mjestu i hrvatskom društvu općenito da umjesto na osudu čovjeka pokraj sebe zapravo bližnjega svoga mislimo na oproštenje i pomilovanje toga bližnjega čovjeka. Isus ne samo farizejima i pismoznancima nego i svim svojim slušateljima jasno daje do znanja da on nikada baš nikada ne osuđuje osobu, ne osuđuje grešnika, Isus osuđuje samo njegov grijeh. Stoga se može jasno reći u Isusu iz Nazareta Bog je pomilovao svakog čovjeka. Stoga drage sestre i draga braćo što se više u mojem kršćanskom srcu razvija sposobnost praštanja i opravdanja drugoga to ja kao vjernik više uspijevam u mojem razumu i u mojem srcu presudu zamijeniti pomilovanjem svojega bližnjega.”

Dotaknuvši se sv. Josipa, istaknuo je kako je “svaki čovjek na ovoj zemlji pozvan da u svojem osobnom bračnom, obiteljskom i društvenom životu bude zagovaratelj, promicatelj i vidljivi svjedok plemenita i pravedna čovjeka u zgodno i nezgodno vrijeme u svakom povijesnom trenutku”.

“I u sadašnjem kršćanstvu i u konkretnoj povijesnoj Crkvi u Hrvatskoj svaki krštenik je pozvan prakticirati model čovjeka i vjernika šutnje u raznim zgodama i nezgodama obiteljskog, društvenog i političkog života. Naposljetku mi katolički vjernici u Hrvatskoj nemojmo zanemariti i ulogu djelovanja iz drugoga plana i to u privatnom i javnom životu. Upravo to djelovanje nerijetko može imati veći, dalekosežniji i učinkovitiji utjecaj nego što čovjek obično misli”, poručio je okupljenima mons. Josip Baloban.

Osobno svjedočanstvo

“Ponajprije ću reći da sam rođen u selu Brebrovac, župa Slavetić, koje se spominje već 750 godina. Sa svojim bratom svećenikom Stjepanom u našem rodnom selu 1997. dovršili smo kapelicu, a koju je pokojni kardinal Franjo Kuharić blagoslovio. To je kapelica svetog Josipa radnika zaštitnika Domovine. Odgojen sam i odrastao u ozračju da se svetoga Josipa štuje i voli. Sjećam se dok sam još kao dijete u trinaestoj godini života boravio u bolnici zbog neke bolesti. Više sam puta tamo izjavio kako je Isus Krist hodao zemljom da spasi sve ljude. Stoga ću biti svećenik i moj će brat biti svećenik. Čuo je to neki djelatnik bolnice te je drugi dan prilikom vizite pomalo pogrdno upitao: ‘A gdje je onaj mali pop?’ dok su svi drugi bojažljivo šutjeli. Mogao sam to tada tako ponavljati jer su mene i mog šest godina mlađeg brata Stjepana naši roditelji tako odgajali. Konačno obojica smo postali svećenici. Vjera naših roditelja, koja je i nas cijeli život nadahnjivala, najbolje je izražena u izjavi naše majke na Stjepanovoj mladoj misi: ‘Djeco draga budite dobri svećenici, pazite kako se ophodite s novcem, činite dobra djela i nemojte pred dragog Boga doći praznih ruku.’ Nije im bilo lako. Prihvatili su moju odluku da budem svećenik, ali su se ipak nadali da će im barem mlađi sin dati nasljednika. Na kraju su prihvatili odluku nas obojice svojih sinova da budemo svećenici.”

Najviše volim ispovjedati

“Navršio sam sedamdeset i pet godina, u sedamdeset i šestoj sam, ali sam i prilično narušena zdravlja. To ću reći jasno i glasno da ne ulazimo u detalje, svako jutro kada se probudim kažem dragom Trojedinom Bogu: ‘Hvala ti Trojedini Bože za ovu prošlu noć, ali te molim budi mi i danas na pomoć.’ Tako sam dragom Bogu zahvalan za svaki novi dan, svaki novi tjedan, svaki mjesec pa ako bude po njegovoj volji i za još koju godinu. Što se tiče mojih dužnosti, još uvijek radim u bogoslužnom prostoru koji zamjenjuje zagrebačku katedralu i mogu vam iskreno reći, svećenički i vjernički, ako mi je zbog nečega drago što sam postao svećenik onda mi je među ostalim jako drago što smijem ispovijedati. U ispovjedi se doživljavam kao svećenik, kao onaj nevrijedni sluga kojim se Trojedini Bog, Isus Krist Spasitelj služi da ljude odriješi od grijeha. Ja sam samo njegova poluga, jedan slabi čovjek koji vjeruje, trsi se i na taj način želi pripomoći grešnom čovjeku. Danas ljudima nije lagano. Svi su toliko ranjeni, zbunjeni, toliko se teško živi. Trudim se da kao svećenik svaki dan ispunim obećanjem na jutarnjoj svetoj misi da ću danas bit miran, još mirniji nego što sam bio jučer, biti ću vedra lica i duha, usrećivati ću ljude u prolazu i razgovoru, nastojat ću koliko je moguće biti kristolik, sličan Isusu Kristu, i bogolik, noseći nešto od Božjih darova te biti bliži Bogu danas, sutra i prekosutra”, kazao je u svom svjedočanstvu prof Baloban.