MISU SLAVIO BISKUP ŠKVORČEVIĆ U Voćinu misnim slavljem obilježena trideseta obljetnica ubojstva 47 civila i razaranja svetišta Hodočašćem u Voćin, 13. prosinca Požeška biskupija spomenula se 30. obljetnice razaranja svetišta Gospe voćinske i ubojstva 47 nedužnih civila. Po trinaesti puta na hodočašću su sudjelovali i predstavnici hrvatskih branitelja, vojske i policije. Slavlje je predvodio biskup Antun Škvorčević u zajedništvu s brojnim svećenicima a na njemu je bio nazočan i pakračko-slavonski episkop Jovan Ćulibrk. Bitno.net Podijeli: Foto: Požeška biskupija Hodočasnički program otvoren je okupljanjem na „Prebendi“, dijelu Voćina gdje je započela Kalvarija nedužnih ljudi navedenoga dana. Uvodeći u molitvu i pokorničku procesiju, biskup Škvorčević je rekao: »Požeška biskupija od svog utemeljenja 1997. nastoji svake godine hodočašćem u Voćin na današnji dan iskazivati ovdašnjim žrtvama poštovanje i zahvalnost. U tom pobožnom činu trinaestu godinu za redom pridružujete joj se i vi, dragi hrvatski branitelji, vojnici i policajci.« Istaknuo je da zajedno s vjernom Isusovom i našom Majkom želimo u molitvu sabrati »sve suze i boli, patnje i jauke, nedužnu smrt voćinskih stanovnika i drugih ubijenih, povjeriti ih Isusovoj ljubavi jačoj od smrti, i u toj ljubavi prepoznati smisao njihove žrtve, praštanjem ostvariti nutarnju slobodu te im u čistoći pamćenja iskazati poštovanje i zahvalnost. Moliti želimo i za sve one koji su zlo nanosili, da se i njima Bog smiluje. U molitvu uključujemo sve vas nazočne kao i sve druge hrvatske branitelje, vojnike i policajce, napose one koji su zbog ratnih posljedica u teškim duhovnim, zdravstvenim ili materijalnim nevoljama, da svjetlom i snagom Božjom u duši budu izliječeni od nutarnjih rana.« Foto: Požeška biskupija Nakon molitve krenula je pokornička procesija prema svetištu na čelu s križem, zavjetnim svijećama koje su nosili hrvatski branitelji te brojnim zastavama njihovih udruga. Povorka se zaustavila pokraj crkve ispred Memorijala u čast voćinskim žrtvama »U Majčinu naručju« gdje je biskup Škvorčević pozdravio obitelji voćinskih žrtava i poginulih branitelja, članove HVIDRE, predstavnike hrvatskih branitelja s područja Požeške biskupije i drugih dijelova domovine kao i predstavnike hrvatske vojske i policije, sudionike hodočašća. Podsjetio je kako je u svima nama trajno živ spomen na najteža hrvatska stradanja u Domovinskom ratu, među kojima se nakon Vukovara i Škabrnje nalazi Voćin sa svojim žrtvama te do temelja razorenom crkvom i svetištem Gospe voćinske. Poseban pozdrav uputio je episkopu Jovanu Ćulibrku, istaknuvši kako nam se „rado pridružio u iskazivanju poštovanja voćinskim žrtvama i suosjećanja njihovima najbližima“, izrazio zatim dobrodošlicu svećenicima i redovnicima, đakonima i bogoslovima, učenicima i djelatnicima Katoličke gimnazije u Požegi i Virovitici, Osnovne škole u Voćinu kao i nazočnim predstavnicima javnog života. Spomenuo je kako Memorijal u čast voćinskim žrtvama svjedoči da o nama i našoj nedavnoj prošlosti nema zadnju riječ razorna mržnja, nego ljubav graditeljica, te izrazio uvjerenje da je Marija svojim suosjećajnim srcem primila u svoje naručje i nedužne voćinske žrtve kao i sve poginule u Domovinskom ratu, združila ih s patnjama svoga Sina, povjerila ih pobjedničkoj snazi njegove ljubavi koja je moćna darovati im puninu života i mir u Božjoj vječnosti. U prigodnom recitalu, što ga je napisao stalni đakon Zdravko Ticl, profesor Leonardo Đaković i vjeroučitelj Miroslav Peroutka proglasili su 47 imena voćinskih stradalnika. Voćinska djeca postavila su oko Memorijala jednako toliko upaljenih lampiona, a biskup Škvorčević položio vijenac. Zazvonila su sva zvona voćinskog svetišta u počast žrtvama, a nazočni krenuli u crkvu gdje je slijedilo euharistijsko slavlje za duše ubijenih. Foto: Požeška biskupija U svojoj homiliji, biskup Škvorčević je podsjetio na teška voćinska stradanja prije 30 godina, navodeći riječi jednog novinara očevica: »Zauvijek će u mojoj memoriji ostati stravične slike otjelovljenog zla: masakrirana tijela staraca razbacana po cijelom mjestu, ubijeni na najsvirepiji mogući način. (…) Još na samom prilazu selu Četekovac, u kojem je u mjesecu rujnu izvršen stravičan pokolj, počinje uvod u pakao. Neka vrsta demonske predigre, za sliku strave koja će uslijediti u Voćinu.« Biskup Škvorčević je ustvrdio kako se na zemljopisno mali prostor sručila ogromna količina ubojitog zla tako što su 4. rujna 1991. u obližnjem Četekovcu, Čojlugu i Balincima ubijena 24 nedužna civila, a 13. prosinca 1991. u Voćinu još 47 nemoćnih ljudi, ukupno 71 žrtva. U nastavku je kazao: »Svakog 13. u mjesecu prosincu okupljamo se u Voćinu i pokušavamo ponovno ispričati povijest počinjenog zločina, s nelagodnim osjećajem da još uvijek nešto nismo rekli. Kod mnogih, napose onih kojima su ubijeni najbliži, to podsjećanje i danas budi teške misli i gorčinu, među ostalim i zbog toga što počinitelji zlodjela još nisu kažnjeni. Postoji, naime, uvjerenja da bi zakonska pravda bila barem nekakva zadovoljština za naneseno zlo. No, bilo bi to ipak premalo, jer i nakon sudske presude ostali bismo u krugu zločina i kazne a pitanje zla koje je ovdje svom silinom provalilo i dalje bi oduzimalo dostojanstvo žrtvi i zločincu. Ne bi li možda trebalo tražiti mogućnost i način da zlo kaznimo a ne zločinca po kojem je ono progovorilo? Gdje li se zlo skriva, do kamo sežu njegovi korijeni da ga dosegnemo i s obzirom na njega nešto poduzmemo? Otkrivamo da se zlo nastanilo negdje u dubini ljudskog bitka, od njegova iskona, neprotumačivo, neuhvatljivo, neshvatljivo – ali stvarno, iskustveno provjereno i dokazano i u zločinačkom činu u Voćinu. Ono je provrelo iz nekih nedokučivih prostora ljudskog duha, zavedena tamom, koja lažnom i prijevarnom racionalnošću tumači kako je zločin prihvatljiv, jer očituje premoć nad drugima, strovaljujući počinitelja u bezdan gdje sve proždire besmisao. Paradoksalno je da žrtva u toj mračnoj igri zla po smrti koja joj je dodijeljena postiže svoje oslobođenje. Kako u tom ne prepoznati Zloga na djelu, za kojeg Pismo veli da je lažac i čovjekov neprijatelj od početka. Tko je u kolopletu počinjenog zločina u Voćinu i na drugim mjestima hrvatskih stradanja konačno žrtva a tko pobjednik? To pitanje nije tek očitovanje nemoći našega razuma pred stvarnošću zla koja ga nadilazi, nego pokušaj traganja za svjetlom u tami. U težini navedenog stanja ne pomaže teoretski, akademski odgovor, nego životno konkretan. – Postoji li?« Foto: Požeška biskupija Biskup Škvorčević je homiliju završio riječima: »Nije mali broj onih koji su takvu pobjedu slobode iskusili i ovdje u Voćinu. Nakon teških osobnih i obiteljskih stradanja dolazili su na hodočašće te na ruševinama crkve otvarali svoj ranjeni duh i srce Isusovoj Majci, koja ih je svojim zagovorom povjeravala Isusovoj ljubavi s križa, privodila ih u ispovjedaonicu da iskuse snagu Božjeg milosrđa većeg od svakog našeg duhovnog posrtaja te se pomire s njime i bližnjima, da se u pričesti osnaže Isusovom pobjedničkom ljubavlju, i ozdravljeni u duhu postignu dragocjenu slobodu od mržnje i osvete. Ona nas tako očišćenim pogledom želi i danas približiti žrtvama voćinskog zločina, da ih promatramo u svjetlu Božje pobjede, pamtimo oslobođene od mraka u koji ih je zlo smjestilo. Pomoći nam da prepoznamo kako su sve nedužne voćinske i druge žrtve pridružene onima za koje sveti vidjelac u Knjizi otkrivenja kaže: „Oni dođoše iz nevolje velike i opraše haljine svoje i ubijeliše ih u krvi Jaganjčevoj“ (Otkr 7,14). To ne vide oči bezbožničke, nego oči vjerničke. Neka nam ih Marija podari, da i najteže stvarnosti našeg postojanja promatramo u Božjem svjetlu«, zaključio je biskup Antun. Na svršetku misnog slavlja biskup Škvorčević je pred likom Gospe Voćinske u ime prisutnih predvodio Molitvu Isusovoj Majci za Domovinu. Kazao je potom kako je uvijek duhovno snažno biti s Isusovom Majkom, posebno u Voćinu i spominjati se svih naših teških pamćenja. Istaknuo je kako nam Isusova Majka u naše srce unosi ono svjetlo koje je Isus Krist donio na našu patničku zemlju svojom mukom, smrću i uskrsnućem. Poželio je braniteljima da im ovo hodočašće zaista bude duhovni događaj, prihvaćajući dobrohotno i sve ono što je bila poteškoća i žrtva te otiđu iz voćinskog svetišta ispunjeni Božjim svjetlom i snagom. Zahvalio je svima koji su sudjelovali na svetom slavlju, napose episkopu Jovanu, očitujući time koliko je potrebno osluškivati Boga u svom srcu i slijediti ga u životu. Zahvalu je uputio i organizatorima hodočašća na čelu s Matom Bubašem, svećenicima što su posvjedočili način pamćenja Crkve s obzirom na ratna stradanja a koje je uvijek povezano s Isusovom žrtvom ljubavi na križu, pjevačima, bogoslovima, ministrantima te domaćem župniku i voditelju svetišta Ivanu Ereizu što su učinili da ovo slavlje dostojno Boga i žrtava kojih se danas prisjećamo. Na kraju je biskup potaknuo da sve žrtve kojih smo se danas spomenuli ostanu u našem svakodnevnom molitvenom pamćenju. Foto: Požeška biskupija Podijeli:
SVJEDOK VJERE Mučenik za vjeru vlč. Stjepan Horžić: Partizanu koji ga je ubio rekao je ‘Molit ću se za tebe gore’
VELIKE MISTIČARKE KATOLIČKE CRKVE (10) Blažena Aleksandrina da Costa – žena koju je Sotona mrzio savršenom mržnjom
PROTIV 'GOSPODARSTVA KOJE UBIJA' Ovo su glavni naglasci prve apostolske pobudnice Lava XIV. ‘Dilexi te’
LEKCIJE IZ LISIEUXA Zašto je 100 godina nakon kanonizacije Mala Terezija i dalje mnogima omiljena svetica?