Nakon gotovo 150 godina od njegove smrti, zemni ostaci velikog biskupa, narodnjaka i preporoditelja mons. Jurja Dobrile pokopani su u biskupsku grobnicu u Porečkoj katedrali u subotu 17. siječnja 2026. godine, na svetoj misi koju je predvodio mons. Ivan Štironja, biskup porečki i pulski, nekoliko dana nakon obljetnice njegove smrti (13. siječnja), i dan prije godišnjice njegova ukopa 18. siječnja 1882., na groblju sv. Ane u Trstu.

Eufrazijeva bazilika u Poreču u svojoj je dugoj povijesti upoznala mnoge važne i povijesne trenutke. Jedan od takvih dogodio se ove subote. Kako se često pisalo i govorilo: „Biskup Dobrila se vraća kući!“. Biskup Dobrila se vratio kući!

Katedrala u kojoj je stolovao 17 godina (1858-1875) u svojim je njedrima primila zemne ostatke jednog od najvećih sinova Istre, koji su pohranjeni u biskupsku grobnicu u kapeli Presvetog Srca Isusova.

Nakon ekshumacije u Trstu, 12. prosinca 2025. godine, uz bratsku suglasnost mons. Enrica Trevisija, biskupa Trsta, koji je i sam nazočio subotnjem slavlju, zajedno s predstavnicima svoje biskupije, zemni ostaci biskupa Jurja Dobrile službenim su kanalima preneseni iz Trsta u Istru, 16. prosinca 2025., gdje je stolovao kao biskup porečki i pulski (1875-1882) do kraja svoga života.

Foto: Porečka i pulska biskupija

Uz domaćeg biskupa mons. Ivana Štironju u slavlju svečane mise zadušnice i prijenosa biskupa Dobrile, a onda i obreda ukopa, sudjelovali su i brojni nadbiskupi i biskupi: mons. Giorgio Lingua, apostolski nuncij u RH, mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup i metropolit, predsjednik HBK, mons. Mate Uzinić, riječki nadbiskup i metropolit, mons. Zdenko Križić, splitsko-makarski nadbiskup i metropolit, mons. Milan Zgrablić, zadarski nadbiskup, već spomenuti mons. Enrico Trevisi, biskup Trsta, mons. Ivica Petanjak, krčki biskup, mons. Mladen Vukšić, kotorski biskup, mons. Marko Medo, gospićko-senjski biskup, mons. Ivan Milovan, porečki i pulski biskup u miru, mons. Jurij Bizjak, koparski biskup u miru te generalni tajnik HBK mons. Krunoslav Novak, redovnički provincijali, mnoštvo svećenika, redovnica i Božjega naroda iz raznih strana Istre.

Sedamnaest godina biskupske službe mons. Jurja Dobrile, koje je proveo u Poreču, odnosno Porečkoj i Pulskoj biskupiji, nisu jedino vrijeme koje je on proveo u brizi za stanovnike Istre, posebno za one najmanje, najsiromašnije, najzapuštenije i najobespravljenije, a tada su to bili Hrvati. Iako rodom iz Istre, zbog administrativnih podjela nekadašnjih državnih granica, a onda i tako uređenih granica biskupije, biskup Juraj Dobrila rodio se u Velom Ježenju (tadašnja župa Tinjan, a danas župa Sv. Lucije pazinske), na području Tršćansko-koparske biskupije, koja je sezala sve do Žminja. Postao je svećenik svoje Tršćansko-koparske biskupije te bio na službama u samome Trstu. Čitavo vrijeme svoje svećeničke službe brinuo se i pomagao, promišljao i ostvarivao svoje ideje, kako na najbolji način pomoći stanovnicima Istre u obje biskupije, posebno Hrvatskom čovjeku koji je tada bio u najvećoj potrebi. Činio je to opismenjavanjem, tiskanjem molitvenika i novina, otvaranjem zaklada koje su pomagale školovanje siromašnih učenika, angažiranjem na društvenom pa i na političkom planu tadašnjeg vremena i mnogim drugim idejama.

Mons. Ivan Štironja je u svojoj propovijedi rekao kako je životna želja biskupa Jurja bila da njegovo tijelo počiva u rodnoj mu Istri. „Dvojica mojih prethodnika mons. Ivan Milovan i mons. Dražen Kutleša to su bili pokrenuli o 200. obljetnici rođenja biskupa Dobrile. Vremenske okolnosti bile su takve da se to nije dogodilo sve do danas, kada ga polažemo u biskupsku grobnicu ove katedralne crkve u kojoj je biskup Dobrila naviještao radosnu vijest spasenja: od 1857. do 1875. godine“.

Foto: Porečka i pulska biskupija

Zahvalio je mons. Enricu Trevisiju, biskupu Trsta i njegovim suradnicima koji su razumjeli želju, najprije biskupa Dobrile, kao i razloge i želju Crkve u Istri te dopustili da se zemni ostaci biskupa Jurja prenesu u katedralnu crkvu, u Poreč, u kojoj je biskup Dobrila propovijedao Božju ljubav svim ljudima dobre volje i pozivao na praštanje i pomirenje, te naglasio da je ovaj korak, koji je Crkva u Trstu učinila prema Porečkoj i Pulskoj biskupiji, istinski korak evanđeoske ljubavi, međusobna poštovanja i prijateljstva. Kristova je zapovijed ljubavi iznad svih drugih zapovijedi; ona ne poznaje granice, ni jezike, ni povijesne rane. Ljubav po mjerama Isusa Krista uvijek traži korak prema drugome, pa i onda kada je taj korak težak, poručio biskup Štironja.

Propovjednik je oslikao biskupa Dobrilu kao oslonjenog na srce Isusa Dobroga Pastira, koji je nastojao biti dobar čovjek, svećenik i biskup. Kao što se nije sramio reći da je sin siromašnog kmeta, tako se isto nije sramio ni bojao svjedočiti o svom kršćanskom i nacionalom identitetu, što prepoznajemo i u njegovim riječima: „Identitet nije roba za prodaju, nego vrijednost koja se ljubomorno čuva i njeguje“.

Biskup Štironja je sažeo život biskupa Dobrile u svega nekoliko riječi: „Biskup Dobrila bio je čovjek zdrave intuicije; pastir jasne vizije; i biskup evanđeoske empatije“.

„Kao vrhunski intelektualac“, rekao je biskup Štironja, „znao je prepoznati nadnaravnu istinu i tu istinu nasljedovati, živjeti i braniti u svim životnim situacijama. To je mogao samo zato jer je, uz Božju pomoć, izgradio umijeće slušanja onoga tihog glasa, koji titra u svakoj riječi što izlazi iz Božjih usta (usp. Mt 4,4). Iščitavajući njegova pastirska pisma i poslanice vrlo lako uočavamo da je Božja Riječ bila njegova svakodnevna hrana.“

Foto: Porečka i pulska biskupija

Zaključujući propovijed gospodin biskup je podcrtao: „Zadaća naših generacija nije samo prepoznati plodove rada ovoga vrlog pastira Crkve u Istri, nego je naš poziv da to živimo i budućim generacijama predamo. Primjer biskupa Dobrile poziv je ne samo biskupima i svećenicima, redovnicima i redovnicama, vjeroučiteljima i laičkim suradnicima, nego svakom ocu i majci, djedu i baki, svakom sinu i kćeri, mladiću i djevojci, svakomu muškarcu i ženi, bez obzira na vjeru i naciju, svima nama da kroza svoj svakodnevni život založimo svoje zrno, da se stavimo u službu Crkve i domovine, društva i naroda. Tako se gradi sigurna i svijetla budućnost o kojoj ne smijemo prestati sanjati niti indiferentno promatrati. Neka nam život i djelo biskupa Dobrile bude primjer kako se služi, kako se gradi i bori za bolju budućnost, utemeljenu na istini, pravdi, ljubavi i miru.“

Nakon popričesne molitve prigodnu riječ izrekli su vlč. Željko Zec, župnik rodne župe mons. Jurja Dobrile; mons. Enrico Trevisi, biskup Trsta te mons. Dražen Kutleša, zagrebački nadbiskup i metropolit, predsjednik HBK.

Nakon zahvalne pjesme Tebe Boga hvalimo, pogrebne obrede i ukop predvodio je porečki i pulski biskup mons. Ivan Štironja. Zemni ostaci biskupa Jurja Dobrile ukopani su u biskupskoj grobnici porečke katedrale u kapeli Presv. Srca Isusova. Skladno liturgijsko pjevanje predvodio je veliki udruženi zbor pod ravnanjem vlč. Rudofla Korace.

Cijelu svetu misu i obred ukopa možete pogledati na youtube stranici televizijske kuće TVNova