Na današnji dan, Svjetski dan socijalne pravede, platforma civilnih udruga Mreža hrane uputila je apel javnosti i hrvatskoj Vladi u kojem upozorava na potrebu sustavnog informiranja donatora o novim poticajima za doniranje, a da Vlada ima odgovornost za nastavak izgradnje transparentnog i održivog sustava doniranja hrane. Tim povodom razgovarali smo s Zoranom Grozdanovom, jednim od aktivista Mreže hrane.

– Što je Mreža hrane i kako je došlo do njezina osnivanja?

Mreža hrane je platforma koju čini 10 organizacija civilnoga društva, socijalnih samoposluga i Inicijativa “Oslobodimo doniranje hrane PDV-a” te je financirana od strane Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva. Prilikom djelovanja Inicijative, koja je u bitnome utjecala da se doniranje hrane oslobodi poreza što je praktički onemogućio doniranje hrane humanitarnim organizacijama koje se brinu za one najsiromašnije od siromašnih u našem društvu, uvidjeli smo da ne možemo sami raditi na tom velikom i mukotrpnom zadatku te smo pozvali i socijalne samoposluge iz Vukovara i Varaždina i humanitarne organizacije iz Rijeke, Zagreba i Osijeka te udruge civilnog društva da nam se pridruže.

Inicijativa je, sad kad pogledam unatrag, posljednjih godinu dana od kada smo prvi puta javno zahtijevali “micanje” PDV-a s donirane hrane, učinila ogroman posao koji je nadmašio naša početna očekivanja. Kada smo počinjali, nadali smo se pomaku s mrtve točke na kojoj je hrvatsko društvo bilo desetljećima po pitanju doniranja hrane. No, mnogo toga se poklopilo, imali smo sjajan tim suradnika (moram ovdje naglasiti ulogu mlade studentice prava Ivane Vretenar i zagrebačkog knjigovođe Gorana Komlenca – osim nas koji smo bili istureni u javnosti, njihv dvoje je iznijelo najveći dio priče).

Cijeli taj posao ne bismo mogli učiniti, praktično bi stali na prvom ili drugom koraku, da nije bilo nesebične, stručne i ljudske podrške GONG-a (posebno Jelene Berković) koji nas je naučio javnome zagovaranju promjena politika i uskakao sa savjetima kad god je “zagustilo”, a bilo je poprilično kriznih momenata u kojima je trebalo odmah reagirati na neke odluke ministarstava i povući poteze da se one promijene.

Stoga danas, nakon što je Inicijativa opravdala svoj naziv, udružili smo se s mnogima drugima u platformu Mreža hrane kako bi dalje utjecali na provođenje i donošenje sustava za doniranje hrane te kako bi, koliko to možemo, “nagovarali” donatore da doniraju i humanitarne organizacije da se javljaju donatorima.

– Odluka o ukidanju PDV-a na doniranje hrane odjeknula je pozitivno u hrvatskoj javnosti. Je li ona doista i ubrzala proces doniranja hrane i njezina dolaska do najpotrebnijih?

Da, na našu sreću i mediji i šira javnost je sjajno primila našu Inicijativu i gurala je zaista zdušno. Nije samo odluka odjeknula pozitivno već nas je javnost pratila od trenutka postavljanja zahtjeva do donošenja odluke o oslobađanju od PDV-a. Da nije bilo tako, sumnjam da bismo uspjeli. Uspjeh ove Inicijative samo je pokazatelj da se promjene mogu dogoditi i da one često ne ovise samo o radu “vladajućih” već i o pritisku odozdo, od svih nas.

Oslobođenje PDV-a je ključni korak da hrana dođe do najpotrebitijih, no daleko od toga da je i jedini i posljednji. Treba izgraditi sustav doniranja hrane (primjerice, da objasnim čitateljima, ako neki trgovački lanac želi donirati primjerice tonu hrane, tko će doći po tu hranu? gdje će ona završiti – u jednoj humanitarnoj organizaciji ili će se raspodijeliti na više njih?). Sve su to pitanja koje treba sada postupno rješavati i tu je odgovornost vlade prema kojoj ćemo istupiti na Dan socijalne pravednosti 20. veljače 2016. godine. Također, donatori se moraju naviknuti na činjenicu da ne moraju više bacati hranu već je mogu donirati. Posljednjih desetak godina, od kada se sporadično govori o ovoj temi, a posebno u posljednjih godinu dana, donatori (trgovački lanci, OPG-i, proizvođači) neprestano su govorili kako bi donirali hranu, samo da nema PDV-a. Koristim ovu priliku da donatore među vašim čitateljima pozovem da doniraju, da ne bacaju hranu, da kontaktiraju Caritase, socijalne samoposluge i organizacije u svojoj blizini koje se bave raspodjelom hrane osobama upotrebi, i da ih dostave hranu. Jer, PDV-a više nema, prepreka stvarnih više nemaju.

Također, čini mi se da se i Caritasi i socijalne samoposluge trebaju naviknuti na novu situaciju i da mogu zvati donatore da im doniraju hranu.
Zanimljivo će biti vidjeti kako će se svi prilagoditi novoj situaciji. Na žalost, siromašni, oni koji su u potrebi, isključivo su ovisili o milosrđu humanitarnih organizacija i njihovom velikom naporu da hranu za njih prikupe. Milosrđe je sjajno, ona je velika krepost, no hrana je osnovno ljudsko pravo i ne smije ovisiti o ničijem milosrđu, već o sustavnoj brizi države.

Isto tako, treba snažno pozvati crkvene humanitarne organizacije, biskupijske Caritase, da se snažno uključe u rješavanju ovih problema. Neka pomognu onim organizacijama koje su puno manje i slabije. Neka kontaktiraju donatore, iskoriste sve potencijale koje imaju u rješavanju ovih problema.
Primjerice, dvije žene u Vukovaru koje vode socijalnu samoposlugu rade u zaista nemogućim uvjetima, divim im se na njihovoj predanosti. Zatim Igor Loparić iz Pule koji vodi jednu sjajnu “družinu” u udruzi «Naš san njihov osmijeh», čuda radi kako bi prikupio hranu i dostavio siromašnima. Za taj je rad dobio prošle godine nagradu Ponos Hrvatske. Takvim organizacijama treba pomoći, a mi iz Mreže hrane i Inicijative svakako ne možemo sami.

– Koji su glavni problemi sustava doniranja hrane u Hrvatskoj trenutačno?

Na žalost, prema našim podacima, nije došlo do bitnijeg povećanja doniranja od kada se oslobodio PDV. Kažem na žalost jer sam osobno očekivao kako će ta odluka puno više odjeknuti u ušima onih koji drže ključeve doniranja hrane, a to su donatori. No, treba vremena, kao što sam gore napisao, da se svi prilagode novim okolnostima i zakonskim okvirima.

Problema ima mnogo – od promijene svijesti donatora i posrednika (humanitarnih organizacija) do stavljanja problema doniranja hrane na agendu vladajućih. Prošla se vlada zaista potrudila da počne rješavati problem doniranja hrane (odluke ministarstava predstavljaju jedna od najkvalitetnijih rješenja u EU), a očekujemo od ove vlade da im to bude jedna od zadaća na koju će posebno paziti.

Suludo je da se toliko hrane baca, a toliko potrebitih. Moja osobna želja, kao koordinator Inicijative i sudionika u Mreži hrane, je da se ova socijalna pitanja postave u središte brige i države i Crkve kao organizacije koja se snažno bavi humanitarnim radom. Ne treba se samo «zadovoljavati» pomaganjem siromašnima, što je zaista pohvalno, već treba uporno postavljati pitanja vladajućima zbog čega se vode takve politike (ekonomske i socijalne prije svega) koje generiraju toliko siromašnih ljudi. Socijalna država bi se o tome morala brinuti, a Crkva ima u svojoj tradiciji jake i vidljive resurse da bude predvoditeljica u zagovaranju promjene socijalnih politika.

– Na koji način čitatelji mogu pomoći u doniranju hrane?

Ima mnogo načina. Jedna od odluka vlade je i ta da osobe koje doniraju hranu mogu biti porezno rasterećene. Dakle, kupite hranu, čuvajte račun, odnesite hranu u humanitarnu organizaciju gdje ćete dobiti potvrdu što ste donirali i taj iznos će ući u vašu poreznu prijavu. Također, snažno zagovarajte promjene ovih problema jer, iz osobnog iskustva, kada smo Mladena Tadej, franjevka trećeretka iz Rijeke i ja započeli s Inicijativom, doslovno smo sami pokrenuli priču, ne znajući hoćemo li uspjeti i što nam je točno raditi, shvatio sam da mi, “mali ljudi” zaista možemo donijeti promjenu. Nema mjesta apatiji.

Razgovarao Goran Andrijanić | Bitno.net