Zagrebački nadbiskup Dražen Kutleša detaljno se osvrnuo na pontifikat preminulog pape Franje u razgovoru za Glas Koncila.

U nastavku prenosimo dijelove razgovora, s naglaskom na one u kojima se daje osvrt na “muke, smrt i uskrsnuće pontifikata”, te dojmove iz osobnih susreta mons. Kutleše i Svetog Oca.

“Muka pape Franje bila je muka pastira koji trpi za svoje stado nutarnjom patnjom što dolazi iz neshvaćanja, otpora i nerazumijevanja, pa i unutar same Crkve. Papa Franjo često je bio izložen prijekorima i optužbama s raznih strana, jedni su ga smatrali previše ‘modernim«, drugi nedovoljno ‘progresivnim’, jedni su mu zamjerali blizinu s onima na rubu, drugi šutnju pred ideološkim napadima.”

“Nije trpio zbog vanjskih progona, nego zbog tereta službe. U njegovim govorima i tišini osjećala se težina odgovornosti za duše povjerene Petrovu nasljedniku”, poručuje zagrebački nadbiskup, dodajući: “Smrt u duhovnom smislu bila je njegovo svakodnevno umiranje sebi. Franjo je živio ono što je propovijedao: Crkvu kao ‘poljsku bolnicu’, poniznoga pastira, onoga koji se odriče moći i izvanjskoga sjaja. Umiranje je to vlastitim projektima, osobnim željama, pa i na račun vlastitoga zdravlja. Sve je podnosio u šutnji, kako bi Isus bio veći, a čovjek manji (usp. Iv 3, 30). Umiranje također se očitovalo u odricanju od svjetovne sigurnosti, u izgradnji Crkve koja više ne računa na politički utjecaj, nego na snagu Duha Svetoga. Bilo je to, slikovito, umiranje Crkve koja vlada, a rađanje Crkve koja služi.”

Mons. Kutleša potom je dodao da se “uskrsnuće već sada nazire”: “To je uskrsnuće Crkve koja ponovno osjeća da je njezina snaga u malenima, u evanđeoskoj jednostavnosti, u vjeri koja ne traži pljesak, nego svetost. Plodovi njegova pontifikata već klijaju: sinodski procesi koji uče Crkvu hoditi zajedno; biskupi i pastiri koji sve više mirišu po ovcama; nadahnuta duhovna misao bliska svima. Uskrsnuće je i u tome što su mnogi ranjeni ljudi, izgubljeni i obespravljeni, po njegovu pontifikatu doživjeli blizinu Crkve, pronašli milosrdnoga Boga koji uvijek daje novi početak.”

‘Cijenio je našu marijansku pobožnost’

Upitan o osobnim dojmovima tijekom susreta s papom Franjo, hrvatski je prelat odgovorio kako su oni na njega ostavili “dubok, osoban i trajno poticajan dojam”.

“Papa Franjo već je pri prvom susretu ostavljao dojam čovjeka blizine. Njegova prisutnost nije bila ni hladna ni protokolarna, nego očinska, jednostavna, ali i pronicljiva. Nije mu trebalo puno riječi da bi dotaknuo bit onoga što nosite u srcu.”

Nadbiskup Kutleša pritom je istaknuo Papinu “blizinu hrvatskim vjernicima”.

“Smatram da je ona bila autentična i duboko ukorijenjena u poštovanju i ljubavi prema hrvatskomu narodu. Iako nije osobno posjetio Hrvatsku kao papa, njegovi brojni znakovi pažnje pokazali su da Hrvatsku ne nosi samo u diplomatskoj svijesti, nego u molitvenom srcu.”

“Znao je reći da hrvatski narod ima postojanu vjeru koja je prošla kroz kušnju povijesti. Cijenio je našu marijansku pobožnost, narodnu duhovnost, ali i otpornost u očuvanju katoličkoga identiteta. I zato su ga hrvatski vjernici, i kada se s njime možda i nisu u svemu slagali, voljeli i poštovali kao Oca, ostajući vjerni Petrovoj stolici. To je naslijeđe koje nam je ostavio i u duhu vjernosti najsnažnije svjedočio bl. Alojzije Stepinac”, zaključio je.

Cjeloviti razgovor mons. Dražena Kutleše za Glas Koncila možete pročitati OVDJE.