Sudjelujući na Susretu vodstva karizmatskih zajednica Hrvatske i BiH, koji se prošlog vikenda održao u Mariji Bistrici, imao sam priliku upoznati Michelle Moran, fascinantnu ženu, duhovnog diva koji u svojoj osobi spaja instituciju i karizmu.

Michelle Moran već 30 godina djeluje kao misionar, navješćujući Božju Riječ po Engleskoj (gdje je osnovala evangelizacijsku zajednicu Sion) i svijetu. Posljednjih 10 godina služi kao predsjednica Međunarodne katoličke karizmatske obnove sa sjedištem u Vatikanu (ICCRS). Također, papa Benedikt XVI. imenovao ju je u Papinsko vijeće za laike, obitelj i život, čiji je član ostala do danas.

Njezin posjet Hrvatskoj i susret s voditeljima Obnove u Duhu Svetom, poslužio je jačanju koordinacije zajednica, a vrhunac susreta predstavlja osnivanje Nacionalne koordinacije zajednica Obnove u Duhu Svetom, projektu na kojem se radi već godinama. Važno je pritom istaknuti kako su gospođu Moran, ali i sve sudionike susreta, došla pozdraviti i dva svećenika iz Nadbiskupskog duhovnog stola koji predstavlja središnje upravno i savjetodavno tijelo Zagrebačke nadbiskupije. Čini se kako ODS, uz onu iz Vatikana, danas uživa i potporu Kaptola.

S gospođom Moran, vitalnom ženom u kasnim pedesetim godinama koja njeguje precizan, ali nenametljiv stil govora, poučavanja i molitve, što se vidi na cijeloj njenoj osobi, sjeo sam posljednjeg dana susreta s ciljem da porazgovaramo o njezinom boravkom u Hrvatskoj, papi Franji te 50. obljetnici Katoličke karizmatske obnove koja će se proslaviti u Rimu iduće godine.

– Gospođo Moran, koji je razlog Vašeg dolaska i boravka u Hrvatskoj tijekom ovih nekoliko dana?

U Hrvatsku sam došla ovog vikenda kako bih se susrela s različitim voditeljima unutar Karizmatske obnove. Kako se približavamo 50. obljetnici Katoličke karizmatske obnove (dalje u tekstu “Jubilej”), vrijeme da doista osnažimo zajednice karizmatskog pokreta diljem svijeta, zbog čega i putujem po cijeloj zemaljskoj kugli. Ovo je i vrijeme u kojem trebamo promatrati viziju Obnove dok polako prilazimo 50. godišnjici našeg postojanja.

– Kakvi su Vaši dojmovi o Crkvi u Hrvatskoj i njezinim vjernicima? Koje su dobre strane, a koji glavni problemi?

Ne poznajem Hrvatsku toliko dobro. Premda imam određene kontakte s ljudima, ne znam puno o Crkvi u Hrvatskoj, međutim, iz onog što sam vidjela, postoji velika snaga među ljudima svih dobi. Za mene je osobito snažno bilo vidjeti mlađe ljude i obitelji koje su posvećene vjeri te žele služiti Crkvi živeći poslanje u svakodnevnom životu. Također me ohrabrio velik broj muškaraca. Ponekad se čini kao da u Karizmatskoj obnovi ima velik broj žena, što je odlično (smijeh), ali me svakako ohrabruje broj muškaraca jer to pokazuje da postoji ravnoteža. Mislim i da postoji nešto posebno u načinu na koji su obitelji ostale uz Crkvu, ne mislim samo na sudjelovanje u svetoj misi, već i na kršćanski način na koji se angažiraju u svom pozivu, društvu i svijetu. Smatram da je to iznimno važno…

– S vremena na vrijeme neki vjernici znaju postaviti pitanje “katoličanstva” same Karizmatske obnove tj. smatraju je plodom protestantizma. Kako gledate na to i što smatrate glavnim doprinosom Karizmatskog pokreta Katoličkoj Crkvi?

Često se raspravlja o pitanju je li Katolička karizmatska obnova proizašla iz protestantskih crkvi. Neću sada ići u detalje, ali smatram kako je Bog pružio Crkvi izražaj ekumenske milosti, proistekle iz Drugog vatikanskog koncila, u vidu Obnove, koja je katolička i karizmatska, i koja se očituje u obnovi Crkve. Za mene je jako lako biti katolik i član Karizmatskog pokreta s obzirom na to da dolazim iz Engleske gdje smo, zbog naše situacije, navikli na suradnju s drugim kršćanskim denominacijama. Sam Sveti Otac nas ohrabruje u duhovnom ekumenizmu.

S druge strane vi Hrvati imate veliku povijest u povezanosti Međugorja i karizmatika koji su duboki katolici, a istodobno evangelizacijski usmjereni i uključeni u poslanje Crkve. Mislim kako je to jedna posebnost Katoličke karizmatske obnove u Hrvatskoj.

– Spomenuli ste Svetog Oca. Kakva je vaša suradnja s papom Franjom? Tijekom boravka u Mariji Bistrici nekoliko ste puta ponovili kako Papa proslavu 50. godišnjice Karizmatske obnove zove “našim Jubilejem”.

Mislim kako je za nas veliki blagoslov imati Papu koji poznaje Karizmatsku obnovu iznutra, s obzirom da je za vrijeme svog boravka u Buenos Airesu bio dio nje. Osobno sam u Vatikanu služila pod trojicom papa i uvijek smo imali njihovu podršku. Papa Ivan Pavao II. je bio jako otvoren prema Obnovi, kao i papa Benedikt, ali smatram kako je činjenica da papa Franjo iznutra poznaje Karizmatski pokret u mnogočemu promijenila odnose. Papa Franjo je dosta povezan sa svima, i sami znate da je osoba od odnosa, te je naš međusobni kontakt iznimno dobar.

Sveti Otac naš Jubilej vidi kao priliku da progovori cijeloj Crkvi o milosti Pedesetnice, da moli za novi izljev Duha Svetoga u cijeloj Crkvi. Doista je prekrasno moći surađivati i služiti u Crkvi pod papom koji je iskusio i poznaje Obnovu.

– Što se promijenilo unutar Karizmatskog pokreta u posljednjih 50 godina, tj. od njegovih početaka?

Čini mi se kako je glavna razlika u tome što 1967. ničega nije bilo. Pioniri Obnove morali su istraživati što znači ova nova milost. Tijekom godina postojao je jedan stabilan rast u razumijevanju kako Obnova nije samo stvar osobnog obraćenja i osobne Pedesetnice, koje je važno i koje bi svi trebali iskusiti, već je njezin dio i preoblikovanje svijeta. Čini mi se kako postoji rast od fokusiranja isključivo na osobnu Pedesetnicu do sudjelovanja u poslanju Crkve, nove Pedesetnice koja vodi u novu evangelizaciju.

Kada je papa Benedikt XVI. proglasio Godinu vjere i sazvao Sinodu o novoj evangelizaciji, mnoge zajednice koje su proizašle iz Katoličke karizmatske obnove postale su aktivne u toj novoj evangelizaciji. Mislim kako je to veliki plod Karizmatske obnove, mogućnost kreativnog odnosa prema svijetu oko nas i navješćivanje Radosne vijesti.

– Tijekom ova četiri dana primijetio sam kako ste doista snažna žena. Kako gledate na ulogu žene u Crkvi?

Često me pitaju ovo pitanje. Mislim kako svatko treba prigrliti vlastiti poziv. Ja sam samo obična žena koja slijedi poslanje koje mi je Bog podario i koja se trudi kretati u Božjoj milosti. Smatram kako u Crkvi ima mjesta za ženstvenost, kako ima mjesta za ženski glas i žensku kreativnost, ali također smatram kako moramo surađivati. Ravnotežu smatram važnom. Muško i žensko upotpunjuju jedno drugo te je suradnja iznimno važna. Naravno da u Vatikanu surađujem s velikim brojem muškaraca, s obzirom na to da se radi o biskupima i kardinalima (smijeh), ali sam uvijek osjećala veliku otvorenost i poštovanje prema meni. Raditi zajedno, upotpunjavati jedni druge je najbolji način za napredak.

– Koju biste poruku za kraj htjeli uputiti hrvatskim katolicima, osobito onima koji su članovi Obnove?

Htjela bih ohrabriti hrvatske katolike, članove Obnove, na zajednički rad kako bi u duhovnom zajedništvu izgradili snažno vodstvo te kako bi ova milost Duha Svetog dobila potreban impuls – tada će biti mnogo, mnogo plodova.

Željela bih zahvaliti hrvatskom narodu za njegovu zahvalnost Bogu, često u teškim vremenima velikih kušnji. Mislim kako je vaša vjera, na način koji vam je možda nepoznat, pomogla osnažiti mnoge u Europi. Gledamo u vas i osjećamo se inspirirani i ohrabreni osobito vašim snažnim osjećajem za obitelji i zaštitom obiteljskih vrijednosti. Željela bih vam zahvaliti za vašu vjernost Evanđelju, za zaštitu života i obitelji te što ste otvoreni za Božju milost.

Razgovarao Tino Krvavica | Bitno.net