Franjevci znaju da je i Hrvatska misijska zemlja – jer svima nam je potreban poticaj za život u vjeri

Mislite li da misionari odlaze samo u nama daleke zemlje? Ako tako mislite, e pa varate se! Sjetimo se što je Isus rekao svojim učenicima prije uzašašća na nebo: “Idite po svem svijetu i naviještajte Radosnu vijest spasenja svemu stvorenju” (Mk 16, 15).

Dakle, po svem svijetu, što uključuje i Europu, a samim time i našu domovinu. Tko misli da Hrvatska nije misijska zemlja, također se vara. Statistički podaci od 90 posto katolika među Hrvatima već odavno ne odgovaraju stvarnoj slici na terenu kada je u pitanju odlazak u crkvu ili pak uopće življenje kršćanskih vrednota.

Stoga, Isus, kao prvi misionar, i danas poziva one koji neće misionarsko poslanje živjeti isključivo u zemljama trećega svijeta, već i u Europi, koja iz godine u godinu sve više gubi tradicionalno kršćanski identitet, bacajući u blato sve ono što su joj još apostoli a potom i brojne generacije misionara i propovjednika, svećenika, redovnika i redovnica, životom i djelom ugradili u srce njezina postojanja i opstanka. Jednostavno, svi oni su riječima i uzornim primjerom navješćivali Radosnu vijest evanđelja Isusa Krista.

Red manje braće, kojega je utemeljio sv. Franjo Asiški, jest bratstvo u kojem braća, poticajem Duha Svetoga, odlučnije slijede Isusa Krista. Bogu, koga ljube iznad svega po zavjetovanju se potpuno posvećuju, živeći evanđelje u Crkvi na način kako ga je sv. Franjo opsluživao i predložio. Od samih početaka franjevaštva, franjevci su po primjeru sv. Franje i njegove prve braće obilazili gradove i sela, posebno u vremenima korizme i došašća, naviještajući Radosnu vijest spasenja. To su nadahnuće sv. Franjo i sva njegova braća prihvatili u poslušnosti prema Gospodinu Isusu i njegovu pozivu koji je uputio svojim učenicima.

Ovaj poziv je bio i poticaj mnogim misionarima i propovjednicima tako da su u mnogim narodima zaživjele tzv. pučke misije, koje su uvijek bile jedan doista velik impuls i poticaj u odvažnom življenju vjere kod mnogih vjernika koji su sudjelovali u ovakvim misijama. I u našem narodu su poznate ovakve vrste pučkih misija koje su se uglavnom događale na župama u sklopu pripreme na neke veće blagdane ili jednostavno kako bi se potaklo vjernike na što intenzivniji vjerski život.

“U tom duhu i mi članovi Hrvatske franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda, u zajedništvu s braćom i sestrama iz franjevačke obitelji, želimo ponuditi, u duhu nove evangelizacije na koju nas potiče papa Franjo, ove Franjevačke pučke misije na jedan novi, drugačiji način u ponovnom otkrivanju ljepote življenja Evanđelja, slušanja i prihvaćanja Riječi života i slavljenja svetih sakramenata Crkve kao neizrecivi dar Božje ljubavi za sve nas”, ističe fra Ivan Matić, voditelj Franjevačkih pučkih misija i ujedno na čelu Kuće susreta Tabor, gdje je prije dvije godine zamijenio pokojnog fra Zvjezdana Linića, poznatog, između ostalog, i kao vrsnog i ustrajnog pučkog misionara. Fra Ivan je nakon dobivanja zelenog svjetla od svojih poglavara za ovaj projekt, počeo okupljati mlađu braću franjevce, od svećenika i braće laika pa sve do bogoslova i čak novaka.

Dugotrajne pripreme trajale su za odlazak u Čakovec u ožujku 2014. godine. Nakon što su braća franjevci tijekom tih tjedan dana posijali sjeme Božje Riječi među međimurskim (ne)vjerničkim pukom, led je probijen! Već je i to Gospodaru žetve bilo dovoljno da dotakne srce mladog Davida Vrbanca, koji je nakon misija prepoznao Božji poziv te iste godine ušao u postulaturu kod franjevaca u Samoboru. Uostalom, iznimno zadovoljstvo organizatora i domaćina bilo je veliki vjetar u leđa za daljnje misijske postaje. Na poziv župnika i cjelokupne župne zajednice te uz odobrenje mjesnog biskupa, uslijedio je Umag, Mali Lošinj, Bjelovar, Pula, Dubrovnik i Rijeka. Sljedeći na redu, ovih dana, je Rab, a potom i mnoga druga mjesta duž cijele Lijepe Naše.

“Navještaj Radosne vijesti nastojimo živjeti u ozračju iskrenog prijateljstva kroz susrete, međusobno slušanje i dijalog sa svim ljudima. Želimo da milina Evanđelja dotakne sva srca i sva životna okruženja ljudi: obitelj, posao, škole i druge institucije, naše ulice i trgove. To činimo kao bratstvo i zato nas je više u projektu”, dodao je fra Ivan Matić.

Što točno franjevci rade tijekom misija? Kroz tjedan dana djelovanja, misionari se na različite načine trude približili ljudima, i to u različitim segmentima svakodnevnog života. Ovisno o gradu gdje su pozvani, posjećuju župe i sve vjerničke skupine koje tamo djeluju, zatim dječje vrtiće, osnovne i srednje škole, fakultete, domove za starije i nemoćne osobe, bolnice, zatvore… Pjesma, svjedočanstvo života, ležerno odgovaranje na brojna pitanja o franjevaštvu, Crkvi, životu općenito, a sve prožeto istinskom radošću, mnogima koji su na taj način prvi put doživjeli mladiće u smeđim habitima, s kapucom na glavi i pojasom oko struka, probudilo je u njima novu nadu za život, nadasve poticaje da i oni uzvrate pomalo zaspalom radošću.

Upravo franjevačko odijelo privlačilo je najviše pozornosti kod najmlađih, pa su vrlo često školarci imali prilike na čas osjetiti kako je to biti franjevac, barem kada je u pitanju nošenje habita. Nedavne misije u Rijeci stavile su veliki naglasak na bratske posjete čak oko 50 obitelji u župi. Tako su tijekom cijelog dana misionari ulazili u obiteljske stanove i kuće kako bi se sa supružnicima, djecom, bakama i djedovima, međusobno bolje upoznali i obogatili razmjenom vjerskih i ostalih životnih iskustava. I sami franjevci tvrde kako više oni dobivaju Božje milosti za njihov život od onih kojima ih Isus šalje. A kako i ne bi nakon sat-dva susreta sa slijepom staricom koja živi sama, ali očima srca vidi više od mnogih ljudi danas sa zdravim očima, ili pak u gostima kod supružnika koji nisu praktični katolici, ali su širom otvorili vrata svojih domova i srca za sinove Asiškog siromaha.

Zapravo, po bogatstvu sadržaja, misije su bile otvorene cijelom gradu te su tako i slučajni prolaznici mogli upoznati misionare dok su s pjesmom na usnama i osmijesima na licu, kao braća zajedno prolazili ulicama i trgovima njihova grada. Bez da išta kažu, na taj način najbolje naviještaju Božju ljubav za čovjeka i ljepotu zajedništva Crkve. U crkvama su se svakodnevno održavali razni duhovno-molitveni sadržaji i pobožnosti. Misionari su zajedno s domaćinima dan počinjali jutarnjom molitvom, a kroz jutarnje i popodnevne sate svećenici su bili na raspolaganju za ispovijed i duhovne razgovore. Veliki plod ovih misija vidi se i u tome što su svećenici neumorno na raspolaganju ljudima, a vjernici željni ovakvih susreta, koriste ih uvelike kako bi im pomogli u njihovoj svakodnevnici svjedočiti vjeru. Misionari tijekom trajanja misija gostuju i na regionalnim i lokalnim radio i tv postajama, što je također izuzetna prilika za navještaj Božje Riječi. Poslijepodnevni program u župama, uz redoviti sakramenat pomirenja, kreće po uhodanom običaju s duhovnim nagovorom na temu dana. Teme koje se obrađuju su: poziv i poslanje, zajedništvo, svjedočanstvo, euharistija, milosrđe i Blažena Djevica Marija. Nakon toga se moli krunica ili neka druga pobožnost prije svete mise koja je središte svakog dana. A poslije misnog slavlja slijedi duhovno-zabavni program, od čega posebno valja izdvojiti mjuzikl „Sa svetim Franjom – zajedno“, u izvedbi Malog stada iz Koprivnice.

Nakon tjedan dana intenzivnog zajedništva misionara i župljana, koje je iz dana u dan sve više jačalo, franjevcima je valjalo poći natrag u svoje samostane. Mnogi od onih koji ostaju tada pomisle kako misije u njihovoj župi i gradu time završavaju, a zapravo tek počinju. Naime, biskup koji predvodi završno svečano euharistijsko slavlje, na kraju udjeljuje svim župljanima misionarsko poslanje, kako bi primjerom franjevaca, nastavili širiti Radosnu vijest evanđelja, međusobno se susretati u obiteljima i na molitvenim okupljanjima. Time ovaj evangelizacijski projekt dobiva svoj konačan cilj, koji pred svakim od nas koji smo Kristovi stoji kao izazov do kraja života. Ići u svijet i svjedočiti da je Bog živ, sama ljubav koja želi zahvatiti svako ljudsko biće.

fra Siniša Pucić | Bitno.net

Fotografije: HFP sv. Ćirila i Metoda