U vrijeme približavanja konklave nije pokazivao previše zanimanja za ono što se događa. Općenito, uglavnom se informirao gledajući večernje vijesti Tg1 ili Tg2, ovisno o vremenu kada je završio večeru, a ja bih mu ukazao na posebno značajne članke u pregledu tiska. No bio je odlučan u tome da ni na koji način ne utječe na izbor novoga pape pa je izbjegavao bilo kakav kontakt s vanjskim svijetom, kako telefonski, tako i osobni. (…)

U tom sam razdoblju svako jutro odlazio u Prefekturu i vraćao se u Castel Gandolfo u ranim poslijepodnevnim satima. No 13. ožujka odlučio sam ostati do večernjega dima tako da sam, čim je bijela boja pokazala da je novi papa izabran, otišao u dvoranu Regia, a zatim sam stao u red u Sikstinskoj kapeli da mu izrazim svoj čin poslušnosti. Kad sam ga došao pozdraviti, Franjo mi nije dao ni usta otvoriti da mu poželim sreću, preduhitrivši me s molbom: „Htio bih razgovarati s Benediktom. Možete li mi pomoći?“ Mobiteli tamo nisu radili pa sam požurio u susjednu prostoriju gdje je bio postavljen telefon tehničke službe.

Dok je Papa nastavljao s pozdravima, okrenuo sam fiksni broj rezidencije u Castel Gandolfu, zatim don Alfredov mobitel, ali se nitko nije javio jer su, kako sam kasnije saznao, svi bili ispred televizora i utišali telefone. Nitko od njih nije mogao zamisliti da takav poziv može doći odmah… To sam rekao papi Franji, a on mi je rekao da nastavim pokušavati, kako bi kasnije mogao razgovarati, nakon što se predstavi vjernicima.

Na kraju sam kontaktirao stražarsku postaju Papinske žandarmerije; odgovorio mi je zamjenik zapovjednika Mauro De Horatis, koji je otišao u stan i upozorio na telefonski poziv koji će stići što je prije moguće. Po povratku s Balkona blagoslova papa Franjo mi se pridružio kraj telefona, ponovno sam okrenuo fiksni broj i nakon što se don Alfred javio, pružio sam mu slušalicu dok je s druge strane Benedikt uzeo bežični telefon. Naravno da sam se udaljio i da nisam slušao što je papa Bergoglio govorio, dok je don Alfred čuo Benediktov odgovor: „Hvala vam, Sveti Oče, što ste mislili na mene. Obećavam vam od ovoga trenutka svoju poslušnost. Obećavam vam svoje molitve.“

Iz šturih komentara koje je umirovljeni Papa izrekao sljedećih dana mogao sam shvatiti da mu je ime Jorge Mario Bergoglio došlo kao neočekivano. Pomislio sam, prisjećajući se da su glasovi koji su se pripisivali kardinalima prisutnima na konklavi 2005. navodili nadbiskupa Buenos Airesa kao protagonista toga trenutka, da je možda Benedikt shvatio da su godine prošle i za njegova argentinskoga subrata. Dapače, činilo mi se da njegova predviđanja gledaju prema tri lika (dobro prisutna, štoviše, i u „tablicama“ vatikanista): sedamdesetjednogodišnjem Talijanu Angelu Scoli, nadbiskupu Milana, šezdesetosmogodišnjem Kanađaninu Marcu Ouelletu, pročelniku Kongregacije za biskupe, i šezdesettrogodišnjem Brazilcu Odilu Pedru Schereru, nadbiskupu São Paula.

U svakom slučaju, Benedikt je dovoljno dobro poznavao nadbiskupa Buenos Airesa, koji je bio protagonist jednoga od njegovih posljednjih imenovanja nakon ostavke: samo dvadesetak dana ranije, 23. veljače, on ga je zapravo uključio među članove Papinskoga povjerenstva za Latinsku Ameriku, gdje je trebao ostati do svoje osamdesete godine. U prosincu 2011., kada je Bergoglio napunio 75 godina i predao pismo ostavke, papa Ratzinger je kardinalima odobrio uobičajeno produljenje od dvije godine. No nije bilo puno prilika za susrete jer argentinski nadbiskup nije volio dolaziti u Vatikan. (…)

Moram reći da su me se osobno dojmile riječi koje je papa Franjo izrekao 15. ožujka 2013. pred kardinalima, a koje nisu bile „slučajne“, nego su doista proizišle iz dubine njegova srca, što mi je nekoliko puta ponovio onih ranih dana kada sam često bio uz njega, u ulozi upravitelja Papinskoga doma:

„Upućujem misao ispunjenu velikom ljubavlju i dubokom zahvalnošću svom časnom prethodniku Benediktu XVI. koji je u godinama svoga pontifikata obogatio i ponovno osnažio Crkvu svojim učiteljstvom, svojom dobrotom, svojim vodstvom, svojom vjerom, svojom poniznošću i svojom blagošću. Ostat će duhovna baština za sve! Petrova služba, življena s potpunom predanošću, imala je u njemu mudra i ponizna tumača, s pogledom uvijek uprtim u Krista, uskrsloga Krista, prisutnoga i živog u euharistiji. Uvijek će ga pratiti naša žarka molitva, naše neprestano sjećanje, naša neprolazna i srdačna zahvalnost. Osjećamo da je Benedikt XVI. zapalio plamen u dubini naših srdaca, koji će i dalje gorjeti jer će biti potaknut njegovom molitvom, koja će nastaviti podupirati Crkvu na njezinu duhovnom i misionarskom putu.“

Gornji tekst je izvadak iz knjige Samo istina. Dopuštenje izdavača za prenošenje teksta iz knjige je ekskluzivno i vrijedi isključivo za portal bitno.net. Više o knjizi možete saznati na linku ovdje.