Danas će Europski parlament raspravljati i glasovati o nacrtu rezolucije naslovljene “Zdravlje i seksualna i reproduktivna prava”, koju je predložila parlamentarna zastupnica Edite Estrela. Tekst je sastavljen prema uputama Vicky Claeys, predsjednice europskog odjela najmoćnije abortivne organizacije International Planned Parenthood Federation. U ovoj rezoluciji pro-choice lobiji nisu izostavili ništa: pobačaj, borbu protiv prigovora savjesti, kontracepciju, umjetnu oplodnju, teoriju gender, javlja La Nuova Bussola Quotidiana.

Tekst 2013/2040 INI, odobren do strane Europske komisije za prava žene i rodnu jednakost, jasan je u razotkrivanju ideoloških namjera koje pokreče ne mali broj europskih parlamentaraca.

Već u se pojmu “obzirom na” nalazi sad već na ne tako rijetke bisere. U prvom “obzirom na” na jasan se način navodi da su “seksualna i reproduktivna prava ljudska prava”, to kao dokaz da su u Europi pobačaj, sterilizacija, kontracepcija i umjetna oplodnja istinska zakonska prava. Nepriznavanje tih “prava” dovodi do apokalipse, naime «povreda seksualnog i reproduktivnog zdravlja i s tim vezanih prava imaju izravan utjecaj na život žene i djevojke, na ekonomsku neovisnost žene, na korištenje socijalnih usluga od strane žene, na pristup ovih posljednjih donošenju odluka i sudjelovanju u javnom životu, na ranjivost žena pri muškom nasilju, na pristup žena obrazovanju i uživanju osobnog života te se stoga takve povrede odražavaju na društvo u cjelini». A zapravo «izražava se zabrinutost zbog ograničavanja pristupa uslugama za seksualno i reproduktivno zdravlje u zemljama koje su u postupku pridruživanja».

Takva ograničenja treba pripisati dvojici krivaca. S jedne strane Crkvi: «zdravstveno i reproduktivno zdravlje i s tim vezana prava […] ne bi smjela trpjeti ograničenja iz vjerskih razloga, na primjer sklapanjem konkordata (ugovora)». S druge strane liječnicima koji pozivanjem na priziv savjesti ne žele vršiti pobačaje: «naglašava se da bi Države članice trebale urediti i pratiti pozivanje na priziv savjesti» budući da je «pravo na priziv savjesti individualno pravo, a ne kolektivna politika». Ukratko, u redu je ako na priziv savjesti pozivaju jedan ili dvojica, ali ne više od toga. Naravno, individualna i vjerska sloboda trebaju popustiti pred abortističkim credom: prijedlog rezolucije zapravo izražava «zabrinutost zbog činjenice da je liječničko osoblje prisiljeno odbijati pružati usluge na području seksualnog i reproduktivnog zdravlja i s tim vezanih prava u bolnicama i klinikama vjerskog predznaka u čitavoj EU». Da postoje liječnici prisiljeni na priziv savjesti je uistinu nova vijest.

Dokument potom opisuje jednadžbu koja bi trebala biti instant-rješenje svakom društvenom zlu: ako postoji manje djece, više se vremena ima za «posvetiti aktivnostima poput obrazovanja i zanimanja, što doprinosi rodnoj ravnopravnosti, smanjivanju siromaštva i održivom razvoju za sve». Glagol “posvetiti se” odnosi se na ideju postojanja jednog gotovo svetog poziva na neplodnost, na novo sekularno i laičko djevičanstvo za dobro čovječanstva.

Nastavlja se nepobitnim silogizmom: ako su pobačaj, kontracepcija i umjetna oplodnja ljudska prava, moraju biti priznata svima i bez obzira na dob. Svima: uz nadu da pobačaj postane raširena praksa i izvan granice Europe. Bez obzira na dob: otvorena vrata s jedne strane pobačaju i kontracepciji i za najmlađe, a s druge školskim programima koji objašnjavaju kako pristupiti navedenim praskama «poučavajući mlade da preuzmu vlastite odgovornosti vezane uz vlastito seksualno i reproduktivno zdravlje», jer na taj se način «na dugi rok postižu pozitivni rezultati koji traju čitav život, s pozitivnim učincima na društvo», a i zato što je «manje vjerojatno da majke adolescentice steknu diplomu srednjeg obrazovanja, dok je vjerojatnije da će živjeti u siromaštvu». Više nego li znanstvena istina čini se da je ovo proročanstvo propasti.

Nastavlja se tvrdnjom da «stereotipne predodžbe o ženskosti i muškosti u cjelini, […]predstavljaju ozbiljnu prepreku za postizanje seksualnog i reproduktivnog zdravlja i s njima povezanih prava». Binom majka-žena je prema tome stereotipno nasljeđe prošlosti kojeg treba napustiti.

Postoji dakle i poglavlje kontracepcija koje počinje pozivom da kontracepcijske prakse ekonomski financiraju Države i jao, ako se smanji pokrivanje troškova pobačaja i kontracepcije zbog krize, jer to bi bilo “neprihvatljivo”: bolje biti siromašni aborteri, nego dobrostojeći neaborteri. U odnosu na mlade i adolescente ohrabruju se «reklamne kampanje, društveni marketing za korištenje prezervativa i drugih kontracepcijskih metoda, i inicijative poput povjerljive telefonske linije». Toliko povjerljive da tata i mama neće nikad saznati ništa od onoga što ste rekli na telefonu, dragi mladi. Očito će adolescentice moći abortirati u potpunoj “diskreciji”, tj. bez potrebe suglasnosti roditelja i bez potrebe da oni budu barem informirati o kćerinoj odluci.

U odnosu na umjetnu oplodnju «potiče se Države članice da jamče pristup liječenju neplodnosti i medicinski potpomognutoj oplodnji i za žene bez partnera i lezbijke».

Poglavlje o rodu (gender) nije moglo izostati: «Danas su lezbijske, gay, biseksualne, transrodne i interseksualne osobe (LGBTI) i dalje žrtve diskriminacije, nasilja te neobjektivnog prikazivanja svoje seksualnosti i rodnog identiteta u svim državama članicama». Pozivaju se države članice da šire informacije vezane uz promjenu spola.

“Seksualni i afektivni odgoj” i onaj vezan uz rod – “bez tabua” – trebat će biti obvezni predmeti u osnovnim i srednjim školama. Na osobit način «podsjeća se države članice na njihovu obvezu osigurati da djeca i mladi mogu koristiti svoje pravo tražiti, primati i pružati informacije vezane uz spolnost, uključujući i one vezane uz seksualnu orijentaciju, rodni identitet i rodno izražavanje”. To podrazumijeva uključivanje “komunikacije pozitivnog mišljenja o LGBTI osobama, kako bi podupirali i učinkovito štitili prava mladih pripadnika LGBTI.”

Savez europskih udruga katoličkih obitelji kritizira dokument u više točaka. Među ostalim ističe da “pravo” na pobačaj nije «sadržano u nijednoj međunarodnoj izjavi i pravnim dokumentima», da se suprotstavlja prigovoru savjesti, da se odgojnu ulogu roditelja zaobilazi putem Države koja bi trebala indoktrinirati djecu u skladu s rodnom ideologijom, da rezolucija zahvaća područja zdravlja i odgoja koje je u isključivoj nadležnosti pojedinih država te «potiče na promicanje pobačaja izvan granica Europske unije, kao u nekoj vrsti neo-kolonizatorskog poduzeća».

Rezolucija će uz veliku vjerojatnost biti usvojena. Dakako, ona pravno nije obvezujuća za države članice, međutim, jednako tako će na pojedine pravne sustave vršiti značajan politički pritisak.

Apel protiv ove rezolucije potpišite OVDJE.

Verica Kraš-Villa |  www.lanuovabq.it